Inicijalna ideja Saše Obradovića na ovom meču jeste bila da se što više Dalibor Ilić uvlači u pik. To bi značilo da bi Zvezda gotovo imala besplatne poene u prvih nekoliko posjeda. Preskakao bi bez problema protivničke centre Nigerijac i lagano bi zakucavao.
I ono što je bilo primjetno kad je on bio na terenu, to je sjajna kontrola skoka. To je zaštitni znak gorostasa koji je ovog ljeta pojačao ekipu sa Malog Kalemegdana. Tako je bilo i sada. Zaista, on je suvo zlato na ofanzivnom skoku za crveno-bijele.
Ujedno, u ovakvom rosteru Zvezde, on je sidro odbrane ekipe Saše Obradovića. To je bio evidentan slučaj u drugoj dionici, kad je izašao i Uroš Plavšić je bio na terenu, onda je Spartak smanjio razliku, pa čak i došao do prednosti. Kad je on bio na terenu, Spartak nije nalazio lagan prolaz ka košu i to je ono što je napravilo glavnu razliku.
Iako je ušao u problem sa penalima, što mu nije strano ove sezone, jasno je bilo da ima jako veliki udio u igri crveno-bijelih. Kad je opet bio Plavšić na terenu, Spartak bi imao najveću prednost. Jedan i jedan su dva u ovoj sitauciji, a i Obradovićeva taktička zamisao sa Davidovcem na centru je uspjela i bila je maestralna.
I opet, veliki prljav posao je imao i u drugom poluvremenu. Kad god je bilo neophodno, iščačkao bi neku loptu, izbacio bi je bekovima na trojci… To je ono što je svakom elitnom timu neophodno kako bi došao do uspjeha. Neko ko se nesebično bori za svaku loptu i ko se neće žaliti na kraju krajeva, prenosi Sportal.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.