Tako ovaj spoj Balkana pomiješan sa ritmom Južne Amerike i donosi priču koju vredi ispričati.
U svetu košarke, gdje dominiraju muški treneri, Jelena se izdvojila kao jedna od rijetkih žena koja je ušla u sam vrh trenerske scene.
Rođena u Srbiji, izgradila je karijeru u Australiji i SAD-u kao stručnjak za razvoj igrača u muškoj košarci, a danas je deo EHCB akademije kao menadžer operacija. Za nju košarka je više od igre, ona je deo identiteta i nasleđa, a u to smo se uvjerili tokom razgovora i intervjua koji je dala za Telegraf i u kom otkriva kako je izgradila svoj trenerski put i kako uspijeva da se izbori u muškom svijetu košarke sa nepokolebljivim stavom i strašću.
– Bilo je lako zaljubiti se u košarku kada dolaziš iz zemlje poput Srbije, bivše Jugoslavije. Kad sam odrastala, gledala sam na televiziji kako osvajamo medalje, zlatne medalje…. Tako da je ta ljubav došla spontano. – počinje priču u dahu Jelena, i otkriva dugačak put koji je “prevalila” kako bi danas ispisala stranice košarkaške istorije, prenosi Telegraf.
Zlato u Indijanapolisu je presudilo
Posebno pamti Svjetsko prvenstvo 2002. godine u Indijanapolisu. Tada je imala devet godina i živjela u Australiji.
– Tada sam prvi put baš bila svjesna svega — da igramo protiv Amerikanaca, a onda i da smo u finalu, da osvajamo zlato protiv Argentine — i bila sam nevjerovatno ponosna što mogu svojim drugarima u školi da kažem da je moja zemlja prvak svijeta.
– To je za mene bio jedan od ključnih trenutaka kada sam stvarno osetila koliko mi znači košarka i koliko sam ponosna na svoje porijeklo – istakla je ona.
Od Beograda do Australije i nazad… do Kalemegdana
Njena priča vodi nas od Kalemegdanskih terena Crvene zvezde, Knez Mihajlove, preko australijske NBL lige, do Evrolige i saradnje sa najvećim trenerima današnjice. Dimitris Itudis, Željko i Saša Obradović, Janis Sferopulos, Jasikevičijus, Darko Rajaković, Pablo Laso, Skariolo… To su samo su neki od priznatih stručnjaka od kojih je “kupila” znanje.
– Porodično smo se doselili u Australiju 2000. godine. Tamo je ženska košarka bila glavni sport i čak popularnija od muške, jer su Australijanke stalno osvajale medalje na olimpijadama i svetskim prvenstvima. Tako da je bilo sasvim prirodno da i ja, kao devojčica, treniram košarku. Kada sam napunila 14 godina, nakon što smo proveli 10 godina u Australiji, vratili smo se u Srbiju.
– Tada sam počela da treniram u Crvenoj zvezdi. Prve treninge sam imala na Kalemegdanu, na legendarnim spoljnim terenima, i to su neka od mojih najljepših sjećanja iz djetinjstva — kako idem na trening sa drugaricama kroz Knez Mihailovu, kroz Kališ, do terena. Moja mlađa braća su takođe počela da treniraju u školici košarke, pogotovo moj najmlađi brat Borislav. Ja sam njega prva počela da treniram – istakla je.
“Oduvijek sam željela da budem trener”
Rano je odustala od igranja i posvetila se onome što je oduvijek znala da je njen poziv – trenerskom poslu.
– Posmatrala sam ga kako pika basket poslije mojih treninga, i odmah sam videla da ima potencijal, da je pametan, da ima dobar košarkaški IQ. Tako da sam počela ozbiljnije da radim s njim. Kako je on krenuo da trenira u Zvezdi, kao i ja, ja sam stalno bila uz njega. Inače, imam braću i mnogo rođaka, a jedina sam devojka u porodici i najstarija. Bila sam trener njima i njihovim drugarima još dok sam bila mala i dok sam igrala. Uvijek mi je bilo prirodno da budem trener i uvijek sam trenirala dječake.
I zaista… Itudis, Grčka, Adetokumbo…
Popovratku u Australiju, ključni mentor bio joj je Džoji Rajt, legendarni trener NBL lige, koji je i sam bio učenik čuvenog Bobija Najta. Paralelno je putovala u Ameriku, pohađala letnje lige, usavršavala se na klinikama i uvek se trudila da svakog dana nauči nešto novo. Vremenom se javila želja da se vrati u Evropu i sarađuje sa trenerima uz koje je odrastala. Taj povratak dogodio se kroz EHCB akademiju i saradnju sa trenerom Itudisom:
– Bila sam u timu Grčke dok je gospodin Dimitris Itudis vodio reprezentaciju. On je stvarno jedan od mojih najvećih uzora. Pričali smo, dogovorili se, i on mi je ponudio šansu da dođem da pratim treninge, da radim individualne treninge i pratim šta se radi. Dođem na njegov trening, prvi dan, a ono — svi najbolji igrači Grčke.
– Tu, Braća Antetokounmpo, Slukas, Papapetrou, Kalates… Ogromno iskustvo i jedno od najlepših u mom životu. Rad sa reprezentacijom je nešto posebno. Dimitris je imao veliku ulogu, on je vizionar, nikada nije pravio prepreke oko toga ko sam, šta sam, samo mi je dao prostor. Jako sam mu zahvalna, mnogo sam naučila od njega – istakla je ona.
Košarkaška klinika EHCB kongres
Na trenutak Jelenu vraćamo i na EHCB kongres, o kojem govori sa ponosom i ističe da je to najvažniji događaj za Udruženje trenera Evrolige, koje okuplja više od 500 trenera iz preko 50 zemalja. Kao direktorka operacija, pohvalila je tim koji predvode Goran Šašić, Dimitris Itudis i Janis Sferopulos.
– Stvarno funkcionišemo odlično i napravili smo, mislim, jedan pravi spektakl. Ne vjerujem da bilo gdje u svetu postoji ovakav događaj za trenere, pa čak ni u NBA-u, da je ovoliko detaljno, ovoliko uloženo i isplanirano unaprijed. Nadam se stvarno da su svi treneri koji su bili ovde uživali i da će ovo da traje još mnogo godina. Svake godine se poboljšava. Sve što radimo svake godine, trudimo se da nadmašimo prethodnu. Mislim da smo ove godine, time što smo u OAKA dvorani koja je sada najlepše renovirana i ima najbolje uslove u Evropi — uključujući stakleni teren, nešto baš inovativno — stvarno nadmašili sva očekivanja. Biće teško sledeće godine da još to nadmašimo, ali uspjećemo — svake godine uspijevamo. Imamo sjajan tim – istakla je ona.
Kako izgleda trening kada dođe jedna dama
Kako reaguju treneri i igrači kad se na terenu pojavi žena? Jelena kaže da status u muškoj košarci nije pitanje pola, već znanja i pristupa poslu.
– Mnogo poštujem što su svi treneri jako direktni prema meni. Ja volim feedback, volim kritike, uvek slušam šta imaju da mi kažu i nikada se ne ljutim – trudim se da postanem bolja. Pokušavam da izbacim to „žena, žena, žena“ iz rečnika, jer ne želim da me ljudi gledaju kroz tu prizmu. Ja sam trener, i oni mene tako gledaju. Na kraju dana – svi smo mi treneri. Ne tražim privilegije, niti hoću da budem tretirana drugačije jer sam žena. Samo želim da budem tretirana kao profesionalac, i to i dobijam – istakla je.
Glavni trener u Brazilu
Nakon godina u muškoj košarci širom svijeta, od Srbije preko Australije i Amerike, Evrope, Evrolige i brojnih usavršavanja, Jelena je preuzela novu ulogu – postala je glavni trener brazilskog kluba iz Fortaleze, grada na sjeveroistoku zemlje.
– Jako sam srećna zbog toga. Dobila sam poziv da budem glavni trener u Brazilu i prihvatila sam sa zadovoljstvom. Klub je iz Fortaleze, to je grad na sjeveroistoku Brazila. Brazil je ogromna zemlja – fudbal je broj jedan, naravno, ali ima tu i prostora za košarku. Vidjela sam veliki potencijal za rast. Ima mnogo talentovanih igrača, a Brazilci su po mnogo čemu slični nama sa Balkana – puni su talenta, imaju dobre fizičke predispozicije, ali i onaj sportski karakter – istakla je ona.
Put do Brazila krenuo je spontano – sve je počelo kliničkim radom sa lokalnim trenerima, a završilo se ponudom da vodi tim u najjačoj ligi Južne Amerike.
– Ja sam išla svake godine, zadnje dvije godine, da držim kliniku tamo, košarkašku, za njihove trenere i za decu. Išla sam kod trenera Janisa Sferopulosa svaki dan na trening, da gledam. I tu su došli ti iz kluba, da prate Janisa, da ga gledaju Jaga dos Santosa na treninzima. Pa smo pričali, pa su me pozvali na klinike, i korak po korak – došli smo do toga da budem glavni trener – istakla je ona.
Na pitanje gdje sebe vidi za deset godina, Jelena nije imala dilemu — istakla je da sanja o tome da jednog dana postane selektorka reprezentacije Srbije. Ipak, naglasila je da je kroz razgovore sa velikim trenerima shvatila da nije samo cilj ono što se računa, već put koji vodi do njega.
– Stvarno mislim da je san svakog srpskog trenera da jednog dana bude glavni trener reprezentacije Srbije. Mislim, to se podrazumeva. Tako da ja spadam u jednog od njih. Zaista bih volela da se to desi jednog dana. Ali nešto što sam naučila baš od svih ovih trenera ovde… jednom sam sela za sto i pitala sam ih sve. Imala sam tu privilegiju da sedim za stolom gdje su svi oni, i ja ih samo slušam i gledam i upijam. I pitala sam ih: dobro, vi ste osvojili devet, vi ste osvojili dva, vi ste osvojili toliko… međusobno, ima tu Evroligaških titula, svjetskih prvenstava, olimpijada, medalja.
– I kada ste došli do tog glavnog cilja, kada ste sve to ostvarili, šta je bio najbolji dio svega toga? I svi su mi rekli: uživaj u tom procesu, u tom putu. The journey. Uživaj u procesu dok dolaziš do tog cilja, u ljudima koje upoznaješ na tom putu… i sve. Uživaj u tome. Ja baš mogu da kažem da ja stvarno uživam. Ja stvarno uživam svaki dan – istakla je ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.