Srbija je uveliko označena ne za jednog od, već ubijedljivo najvećeg favorita za zlatnu medalju i to je breme sa kojim se nosi maltene od prvog dana priprema. Svetislav Pešić je od početka priprema na papiru računao na 17 igrača, zbog povreda su nažalost brzo korak izgubili Alen Smailagić i Uroš Trifunović, dok je zdravstveno stanje Vasilija Micića zadalo najviše glavobolja. Ipak, može da se konstatuje kako je na još jednom okupljanju selektor mogao da vidi sve igrače koje je želio, što je takođe obradovalo i nekadašnjeg jugoslovenskog reprezentativca Nikolu Lončara.
– Pre svega, za svaku pohvalu je to što su se svi odazvali pozivu selektora. Ponovili smo tim od prošle godine, pretprošle je falio Jokić. Za pohvalu je njihov pristup, ozbiljnost i posvećenost, što su se stavili na raspolaganje selektoru. To mi je drago kao bivšem reprezentativcu i kao navijaču Srbije – počinje Lončar razgovor za Mozzart Sport.
Pripremne utakmice su donijele neke zanimljive stvari, više gledamo Nikolu Jovića kao ‘trojku’ što se pokazalo kao dobar potez, vidimo i Tristana Vukčevića koji je u ograničenoj minutaži pokazao da napadački može da bude jedan od džokera ovog tima, ako se nađe na konačnom spisku.
– Gledajući Jovića u NBA ligi, to je manje-više njegova pozicija. To nije ništa novo za mene. Pokazao se fenomenalno, u odličnoj je formi. Imao je dosta vremena da se odmori i spremi. Iza njega je još jedna sezona u NBA, ne mogu da kažem da li najbolja ili ne otkako je otišao tamo, ali opet vidimo i igrača koji je dosta važan u Majamiju, član je prve petorke, bio je najefikasniji u nekoliko utakmica – priča osvajač četiri seniorske reprezentativne medalje i dodaje:
– Što se tiče Vukčevića, nije iskočio u prvi plan, ali jeste u rotaciju, igrao je na skoro svim utakmicama i sve je bilo super. Možda je bilo sitnih nedostataka u odbrani, ali njegova čvrstina i visina su dobrodošli timu, ako bude među 12. Ofanzivno je nadgradio igru, ali znamo ga kao dobrog šutera, kao nekog koga ne smijete da ostavite samog. Generalno, očekivali smo od njega te stvari sa kojim se pojavio, ali ono što mi je posebno privuklo pažnju je to što je bio hrabriji, što je uzimao šuteve koje ranije nije možda zbog nedostatka samopouzdanja. Bio je odličan dio rotacije, a nekoliko puta i među najboljim strijlecima. Vidjećemo šta će Pešić da odluči, ali dobro je vidjeti ga u ovakvoj formi i svijetlu, zbog narednih godina, ako ne i zbog ove, naravno – rekao je Lončar.
Nije za poređenje period kada je bio u Partizanu i sada u Vašington Vizardsima, jer je ipak distanca od skoro godinu i po dana, ali njegove igre su prijatno iznenadile javnost, pogotovo jer ga mnogi pamte kao nekog ko nije mogao da pronađe svoju ulogu u Beogradu.
– Njegov potencijal je uvijek govorio da on jednog dana može da bude nego ono što smo mogli da vidimo posljednje godine u Real Madridu, onda i u Partizanu. Svi smo vidjeli da ima potencijal, ipak malo od tog potencijala smo vidjeli na parketu. To je rezultat, klub, osvajanje trofeja… Nije imao nekog prostora u Realu i Partizanu, u Vašingtonu je proveo određeno vrijeme u filijali, pritom znamo da su Vizardsi vjerovatno najlošija ekipa u NBA… Ipak, vidi se da je još unaprijedio ofanzivnu igru, bolji je igrač svakako nego što je bio ranije, što je dosta dobro. Takođe, dosta je dobro što je Pešić prepoznao, vidio ili prosto vjerovao u njegov potencijal pa mu dao ovakav prostor, to je nešto o čemu treba pitati trenera. Gledajući ovako, rekao bih da mu vjeruje jer mu je dao dosta minuta. Sve je okej, zasluženo, opet ne treba gledati previše utakmice protiv, recimo Kipra ili nekompletne Grčke. Ima kontinuitet, ali još ne znamo da li će biti u 12 – naglasio je Lončar.
Zna se otprilike ko su sigurni putnici, a koga sve vidite u avionu za Rigu
– Vidjećemo koja su Pešićeva očekivanja, ne bih da dajem bilo kakvu prognozu ko bi mogao da bude na konačnom spisku. Svetislav Pešić biće na slatkim mukama.
Za Uroša Trifunovića i Alena Smailagića mogli smo donekle da pretpostavimo da neće biti u kombinaciji, što se na kraju i pokazalo na dijelu, sada je najveća dilema šta će biti sa Vasilijem Micićem. On trenira, ali i dalje nije odigrao nijednu kontrolnu utakmicu, Pešić je najavio bio odlazak na definitivni test.
– Sve to može da se tumači na nekoliko načina. Vasa, realno, dvije godine u NBA ligi nije imao prostora, ni minuta. Bio je trejdovan nekoliko puta, dosta se pričalo o njegovoj budućnosti, pa je završio u Hapoelu iz Tel Aviva i potpisao nevjerovatan ugovor. Ne kažem da je nezasluženo, jer je otišao kao možda najbolji plejmejker Eurolige u tom momentu. Ne znam sada da li je spreman mentalno i fizički, da li njegov klub posle toliko novca možda ima određeni strah – rekao je Lončar.
Ipak, svi bi voljeli da vide Srbiju u najjačem sastavu kako se bori za evropsko zlato.
– Najviše bi volio da je Vasa zdrav i da može da pruži 100 odsto svojih mogućnosti za Eurobasket. Znamo koliko je značio za sve ekipe, za koje je igrao, koliko znači za reprezentaciju. Nemam nikakvih košarkaških sumnji, a sad možda tu ima i nekih stvari koje mi ne znamo. Da li je povreda, koliko je teška povreda, nije odigrao nijednu prijateljsku utakmicu. To jeste zabrinjavajuće, ali vidjećemo da li će ga biti protiv Slovenije. Ako je spreman, ako može i ako on misli da je mentalno spreman da pomogne, to je super. Ako ne, odnosno fizički i psihički nije spreman, ne treba mu uzeti za zlo – naglasio je Lončar.
Reklo bi se da su pomalo čudne bile pripreme Srbije. Nije bilo prilike da se igra protiv Grčke sa Janisom Adetokunbom, Kipar naročito i Češka nisu rivali nivoa Srbije, pa je dosad samo susret sa Njemačkom imao tek delimično neizvjesnu notu. Da li to može da bude mač sa dvije oštrice jer se maltene svaka utakmica dobila bez previše prolivenog znoja?
– Iskreno, mislim da ne. Ne vidim protiv koga ćemo mi da igramo na Eurobasketu, a da je jači od nas. Litvanija nije izgubila nijednu utakmicu, ni Italija, oni su u sastavima u kojima fali poneki igrač. Mi smo svi tu, imamo najbolje igrače i zato pobjeđujemo razlikom kojom dobijamo utakmice. Neki možda unaprijed dignu ruke protiv nas u pripremnom periodu jer su nekompletni, ali sve i da su kompletni, ne vjerujem da bi bila nešto drugačija slika – kaže šampion Evrope iz 1997. i bronzani iz 1999, pa nastavlja:
– Mi imamo super pristup, dobar balans vrhunskih igrača iz NBA i Evrope, kao i trenera i cijele grupe igrača. Sistem takmičenja je takav, da uvijek imaš drugu šansu, što je za nas dobro. Ne bih volio da mi sada tražimo druge šanse tako što ćemo da pokušavamo da ispravimo neke greške kasno. Opet, mi smo najbolji i tu nema dileme, ali znamo svi šta je sport, šta je košarka, da je to splet brojnih okolnosti na koje ne možemo da imamo uticaj. Imamo dobru grupu, svi se odlično poznaju, kao i selektora koji ih sve dobro zna. Ne bi trebalo da brinemo za druge, jer drugi treba da razmišljaju o nama. Mi samo treba da razmišljamo o tome kako da igramo našu igru. Francuzi, recimo, nisu kompletni i fizički jesu dominantniji od ostalih i mogu da nam pruže otpor u tom pogledu, ali košarkaški i intelektualno smo mi bolji – rekao je Lončar.
Bogdan Bogdanović i Nikola Jokić su logični nosioci ove ekipe. Kapiten je nedavno proslavio 33. rođendan i sam je najavio da je možda vrijeme da se konačno uzme zlato koje toliko nedostaje, dok dijeluje da se najbolji košarkaš svijeta konačno opustio i u potpunosti prihvatio lidersku ulogu i u reprezentaciji.
– Kod Jokića to dolazi sa godinama, pogotovo u evropskoj košarci. On je igrao u Riju, gdje je bio dio jednog drugačijeg tima, sa drugim igračima, sada on ima 30 godina i logično je da preuzme palicu zajedno sa Bogdanom jer su među najiskusnijim igračima. Prirodan slijed događaja. U NBA, bez obzira na godine, kvalitet daje tu lidersku ulogu, to je totalno drugačija priča. Super je to što su se obojica odlično snašli u tim ulogama. Po meni je svakako ključ dobra grupa odličnih igrača, sa takođe odličnim ljudskim osobinama. Pešić je to godinama stvarao i na kraju napravio grupu koja je uz njega, ali da ne fali kvaliteta. Bilo je nekih igrača, ne bi ih spominjao jer nisu tu, koji su možda mogli na drugi način da stave sebe ispred rezultata, ali to je sve na kulturan način sprovedeno od strane selektora i stvorio je grupu kakvu želi. Ekipa fenomenalno igra i odlično se snalaze na terenu – istakao je Lončar.
Pored Tristana Vukčevića, nismo pomenuli još jednog novajliju u timu, Nikolu Topića.
– Ne bih Topića stavio kao jedinog tu, kao nekog ko je budućnost srpske košarke, već i Petruševa vidim tu, Smailagića, Trifunovića, plus Vukčević. Sve su to momci koji imaju 22, 23, 24, 25 godina, mogu da drže našu reprezentaciju na visokom nivou narednih godina. Bogoljub Marković je takođe tu interesantan, ostao je u Megi. Imamo dobru selekciju i rad, imamo i selektora koji odlično zna šta radi. Elem, ne znam koliko će Topić biti spreman, s obzirom na povredu i to da nije igrao godinu dana. Vidjeli smo neke utakmice, ali sve je to bio neki prazan prostor… Ako bude u konačnih dvanaest super, to je premija. Ako ne, treba da ostane zdrav, da nastavi da radi i trenira i sigurno će biti jedan od nosilaca igre reprezentacije u narednim godinama, zajedno sa klincima koji dolaze. Opet, momci poput Bogdanovića i Jokića, kao i ostali sa 30+ godina još mogu da odrade nekoliko takmičenja, što treba iskombinovati lijepo.
Svi se ipak pitaju da li bi bilo realno očekivati da Svetislav Pešić ostane i poslije Eurobasketa, mada svi vjeruju da je ovo njegov poslednji trenerski ples.
– Gledajte, Kari je već u nekim godinama, ali vidimo da on može da izdrži ove napore, vidite njegovu energiju, trezvenost. Treba i u tom pogledu da se vodi računa, ali ne vidim da će on biti narednih pet godina selektor, jer prosto nije realno. Daj Bože da bude, ali stvarno nije realno. Možda ostane u košarci kao savjetnik, ali on je stvorio dobru grupu igrača, vidim u i dobru grupu mladih trenera koji dolaze, pa i Savez koji pruža sve uslove za potreban rad i razvoj, da se usmjeravamo dalje ka medaljama i novom olimpijskom ciklusu o kojem Pešić je dosta govorio – istakao je Lončar.
Za kraj, mnogo se u srpskoj košarkaškoj javnosti priča o tome kakva je perspektiva, bilo je nekoliko slabijih rezultata u mlađim kategorijama i onda su se pojavili kadeti koji su donijeli zlato. Šta vi kažete
– Što se tiče mlađih kategorija, U19 je na Svjetskom prvenstvu možda pokazala najslabiju igru, na U20 je falilo nekoliko igrača poput Topića i Markovića koji su bili u Ljetnjoj ligi. U Beogradu na U18 bilo je toplo-hladno, ali tu može na nekoliko igrača da se računa, uz dobar rad i sistemski razvoj. Šteta je što smo izgubili od Italijana u četvrtfinalu, ali nije mi se svidjela koncepcija i ideja koju smo imali. Potpuno drugačije u odnosu na kadete koji su sa dosta košarkaškog znanja u svojim godinama iznijeli cijeli turnir, pokazali su veliku želju, mentalnu snagu, što je uz dobro vođstvo Stevana Mijovića dalo rezultat. Privukli su pažnju dosta ljudi iz Evrope i iz NBA – rekao je Lončar.
Ko vam se najviše svidio
– Kusturica na prvom mjestu je privukao najveću pažnju, koji je bio MVP. Tu su još Lukić, koji će igrati u Saragosi sljedeće sezone, pa Bjelica, Šaponjić, Pavlović, Miličić… Posljednja dvojica su iz dobrih košarkaških porodica, pa Simjanovski. Dijelovali su baš kako bi svaka naša selekcija trebalo da izgleda u mlađim kategorijama, sa zadovoljstvom sam pratio sve njihove utakmice. Doduše, pratio sam i sve utakmice ostalih kategorija. Možemo u sve četiri generacije da proberemo po nekoliko igrača i napravimo dobru selekciju koja bi jednog dana mogla da naslijedi ovu, da nastave ono što se radi sada – podvukao je Lončar.
Potrebno je samo da se nastavi sa dobrim radom.
– Dobro se radi u Savezu, radilo se i uvijek će biti dobre djece, talenata. Samo treba da se usmjere, plus je važan faktor sreće. Kusturica igra u Barseloni, Lukić je takođe u Španiji, neki će otići na koledž, mnogi su raštrkani. Sve to treba da se organizuje, ali u Kusturici zaista imamo momka kakvog odavno nismo vidjeli, u smislu potencijala i karaktera. Svi već pričaju da je NBA potencijal – završio je Lončar.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.