Tragikomična situacija u Partizanu: Ovakvo razmišljanje crno-bijele nigdje ne vodi

Promjena sportskog direktora i trenera nisu donele ama baš ništa na polju rezultata, isti je slučaj i sa sitnim promjenama u igračkom kadru (odlazak Tajrika Džounsa, dolazak Kamerona Pejna i Tonjea Džekirija), dok to nije dalo učinka ni na popravljanju atmosfere koja je već predugo toksična.

Tek je januar, a svima je svega preko glave i kao da igrači i navijači jedva čekaju kraj sezone, pa ‘ajmo Jovo nanovo. Svi sem trenera Đoana Penjaroje koji je prihvatio “vruć krompir” i svjestan je da je i svoju karijeru stavio na kocku dolaskom u klub u kome kao da je sve crno.

Tako je Partizan u duplom kolu Evrolige upisao poraze i prije nego što je iskoračio na teren. Monako i Barselona su već do poluvremena riješili pitanje pobjednika i ovoga puta crno-bijeli nisu čekali treću četvrtinu da se “ugase” i iznerviraju svoje navijače. Do sada je sa svakim porazom znala da raste agonija, međutim da to nije najgore najbolje se vidi na primjeru Partizana kod koga kao da je ovo “crnilo” dostiglo svoj maksimum i sada postoji samo ravnodušnost i apatija.

Mjesec dana bez pobjede, još od onog preokreta u “vječitom” derbiju protiv Zvezde koji nije okrenuo sezonu, Partizan “drži fenjer” u Evroligi sa skorom 6-15. Iz sedmice u sedmicu je samo jasnije da u sezoni u kojoj se sanjao fajnal-for jedino preostaje bitka za obraz, ali da li uopšte ima igrače kojima je stalo do toga?

Nijednog trenutka ove sezone nismo čuli samokritičnost kod igrača Partizana. Za kritiku, već smo vidjeli da nisu bili spremni, čemu svjedoči ostavka Željka Obradovića i izjava njegovog pomoćnika Iskjerda. Kako to obično biva, kada sve ide “kao po loju”, svi su srećni, nasmijani i žele da pričaju, a kada ne idu – dolazi do skrivanja. Ili još gore izjava poput onih koje su u posljednje vreme dali Vašington i Parker, piše Mondo.

Džabari Parker, u trenutku kada je izgledao kao najgori igrač Evrolige, govorio je da treba više da igra jer smatra da je “jedan od najboljih igrača” na Starom kontinentu, dok mu se sada u tom “delululendu” priključio i Dvejn Vašington. Poslije još jedne vrlo loše utakmice Partizana, govorio je o individualnom kvalitetu koji posjeduje ekipa. Ona koja je trenutno na 6-15.

– Osjećam da imamo u našim redovima neke od najboljih igrača u Evroligi, ali trenutno imamo probleme. Bilo je mnogo promjena i mnogo stvari van terena na koje ne možemo da utičemo. Situacija je specifična i komplikovana. Odajem priznanje svim momcima što ostaju pozitivni i profesionalni iz dana u dan, što dolaze na posao svakog dana. Na kraju dana, to je sve što možemo da uradimo, da pokušamo da budemo bolji, da ostanemo profesionalci i da nastavimo da se borimo. Prebacujemo fokus na sljedeći meč – rekao je Vašington koji je dao 20 poena, ali imao pet asistencija i pet izgubljenih lopti.

I upravo je u tome problem, košarkaši Partizana, svako za sebe, misli da radi svoj posao odlično i da je “onaj do njega” – ili neko iznad njega – kriv što kolektivu ne ide. Niko do sada nije priznao da igra loše, da nije u formi, da ne sluša trenera, da pravi greške koje su dovele do toga da su na posljednjem mjestu Evrolige.

Takve stvari teško da će se promijeniti ako svako od igrača ne porazgovara sa sobom, prihvati odgovornost i odluči da se mijenja. U suprotnom, Partizan čeka još pola godine ovakvog mučnog osjećaja praznine u želucu. A čir je već tu.