U razgovoru sa Karolin Garsijom, u okviru podkasta koji vodi njena koleginica Karolin neposredno po završetku profesionalne karijere, Ana je progovorila o pritiscima, borbi sa sopstvenim mislima, važnosti psihološke podrške, i odluci da ostane dosljedna sebi čak i kada to nije bilo lako.
Gostovanje se dogodilo u trenutku kada Ivanovićeva prolazi kroz težak period u privatnom životu, suočena sa navodima o razvodu od Bastijana Švajnštajgera, s kojim ima troje djece. Ipak, Ana se trudi da to ne pokazuje. Nastavlja da se pojavljuje na javnim događajima, emituje vedrinu, ali i pokazuje novu dimenziju zrelosti, onu koja dolazi tek kad se reflektujemo na prošlost.
– Mnogi ljudi ne vide šta se dešava iza kulisa. Vide trofeje, turnire i misle da je to to. Ali, najviše stvari se dešava iza svega. Sav taj naporan rad, posvećenost i niko to ne zna. Igramo skoro svake nedjelje, pa se onda pitaju zašto si izgubio neki meč, a sve to je dio sporta. Osjećaš sve to, ne radi se samo o pritisku, jer naučiš da se nosiš sa tim. Već je tu problem razočarenje. Osjećaš se razočarano, onda sebi sudiš i to te ometa da pružiš ono najbolje. Imaš mnogo vremena sam sa sobom, sa svojim mislima – počela je Ana.
U razgovoru su dotakle i temu psihološke podrške i sve većeg razumijevanja koje taj aspekt sporta danas dobija.
– Nije lako naći pravi balans, sada više ljudi pričaju o mentalnim problemima, ali je istina. Da je neko prije nekih 15 godina javno rekao da radi sa psihologom, odmah bi rekli da je lud i da nije normalan. Sada je pomoglo to što recimo Iga Švjontek putuje sa psiholgom, to je podiglo svijest o tome. Mnogi teniseri su o tome pričali, to pokazuje da su svi isti.
Govoreći o vlastitoj unutrašnjoj borbi, Ana je istakla koliko je bilo važno da prestane da udovoljava očekivanjima drugih i da je najveća sloboda došla kada je shvatila da život mora da živi po sopstvenim merilima.
– Sigurno da ne žele svi da se otvore i da pričaju o svojim problemima i da pričaju pred milionima ljudi, ali ne možeš da poričeš ono što se dešava. Kako je kod mene bilo? Kada ti ne ide, onda osećaš sve to, preplavljen si osećanjima. Za mene je najvažniji momenat bio kada sam shvatila da je ovo moj život i da samo treba da mislim o onome što ja želim, a ne o onome što drugi očekuju od mene da budem. Kada prestaneš da brineš o tome, možda djeluje da neki brinu o tebi, a u stvari to nije slučaj.
Otvoreno je priznala da bi, da je imala tadašnje uvide ranije, vjerovatno drugačije postavila svoju karijeru.
– Oni idu i vode svoj život, a ti razmišljaš o tome. Kada sam shvatila da sam ja ta koja kontroliše svoj život, koja stvara sebi prilike – takve stvari ti daju osećaj moći. Tada tek postaješ jača i jača. Ne samo kao sportista, već i kao osoba. To je veoma važno. I dalje učim, da sam imala ovo znanje tada, bilo bi lakše. Pratim svoj put, ovo je proces, put, jer si stalno pod uticajem nekoga.
Dotakla se i uticaja društvenih mreža na mentalno zdravlje, poručivši mladim sportistima da ne traže potvrdu u virtuelnom prostoru.
– Ti si pod očima javnosti, moraš da se boriš sa svim tim javno, to stvara drugačiju perspektivu. Ljudi misle da je to lako. Drago mi je što nisam igrala u vrijeme kada društvene mreže nisu toliko postojale. Ja ni danas ne čitam nijedan komentar, ne osjećam potrebu za tim. Ljudi moraju da razumiju to, posebno nove generacije, da shvate da njihova validacija ne dolazi od toga što neko napiše, neko ko gleda to preko TV-a od kuće. Ako se okružite pravim ljudima, to pomaže.
Ana je priznala da se često borila sa sobom, ne samo da bi igrala dobro, već da bi uopšte izašla na teren.
– Definitivno bih neke stvari radila drugačije, 100 odsto. Kada si mlad, radiš ono što voliš, ja sam osećala strast prema tenisu. Možda je, sada kada pogledam stvari iz ove perspektive, možda je trebalo da imam jači tim oko sebe, da me vodi bolje. Nego što sam bila toliko slobodna. Porodica je bila tu, ali nisam imala ljude da me vode.
– Ne mogu da kažem da žalim, ali posljednjih godina shvatiš da je previše. Telo nije isto, imala sam probleme sa kolenom, nisam o tome pričala, ljudi te osuđuju. Voljela bih da sam više uživala. Volim taj sport, ali sam u nekom momentu imala takvu vezu da mi je bilo teško da izađem na teren. Ne samo da igram dobro, nego samo da uopšte izađem na teren – zaključila je Ana Ivanović, piše Ona.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu