No u ekipi koja je polako ali sigurno postajala Mesijeva, Bojan je iz sezone u sezonu imao sve manju minutažu, prije nego što se početkom protekle decenije preselio u Romu, te najavio globtrotersku karijeru.
Barsa, Roma, Milan, ponovo Barsa, Ajaks, Stouk Siti, Majnc, Montreal i Visel Kobe stali su u jednu deceniju nakon koje je Krkić sa 32 godine riješio da okači kopačke o klin. Interesantno, nakon sage u Japanu postojala je jedna ponuda koja je mogla da mu produži fudbalsko putešestvije, ponuda sa Stadiona Rajko Mitić.
– Cijenio sam jako taj poziv, naročito zbog onoga što moj otac predstavlja i bila bi to lijepa stvar – rekao je Bojan u intervjuu za katalonski Sport, iako se crveno-bijelima samo zahvalio na interesovanju.
Ugledni španski medij je dolazak Barselone na “Malu Marakanu”, kako novinari na Pirinejima vole da tepaju najvećem srpskom stadionu iskoristio i za razgovor sa momkom srpskih korena i koordinatorom fudbalskog sekotra Barselone (Dekov pomoćnik). Centralna tema bila je upravo Srbija.
Nikada nije bio u opticaju da zaigra za Orlove budući da ga je Furija kao velikog talenta septembra 2008. godine “zaključala” sa 25 minuta protiv Jermenije u mundijalskim kvalifikacijama. Od tada pa do kraja karijere, ostao je Bojan na toj, jednoj utakmici za A tim Španije.
– Imam srpske krvi, to je istina i po očevoj strani osjećam se kao Srbin, iako sam u Srbiji proveo tek malo vremena. Za mene, to su koreni. Povezan sam sa Srbijom, Beogradom, Paraćinom, očevom familijom… – otkrio je Krikić.
Bojanov otac, Bojan Krkić Senior, napustio je Jugoslaviju čim mu se ukazala prilika (igrači tada nisu smjeli da odu u inostranstvo prije 26. godine), zaigrao je za Molerusu, a ispostavilo se da je to praktično bila karta u jednom pravcu. Situacija u Jugoslaviji postajala je sve nestabilnija, a Krkić senior odlučio da ostane na Pirinejima. Dvije godine kasnije, 28. abgusta 1990. rodio se Bojan i 1999. kao devetogodišnjak postao član La Masije.
– Kada me ljudi pitaju da li za ičim žalim, uvijek kažem ne, ali postoji jedna stvar – rekao je Bojan aludirajući na srpski jezik koji je kao klinac vježbao sa ocem, ali koji nikada nije propričao jer ga je fudbalski talenta u jednom trenutku udaljio od oca “Kada čujem nekoga da priča srpski, to je posebno za mene. Ne pričam ga, ali razumijem pomalo – rekao je on tada.
Nadavao se Bojan golova u mlađim kategorijama, ali daleko da je iza sebe ostavio karijeru kakva mu je predviđana. U cv-ju ima tri titule prvaka Španije, dvije Lige šampiona, ali na krilima Lionela Mesija, Ćavija, Inijeste i ostalih Barsinih prvopozivaca. Igrao je u velikanima poput Milana, Ajkasa, ali sudeći prema individualnim brojkama, imao je prilično skromnu karijeru – odigrao je samo 348 utakmica, postigao 74 gola i upisao 25 asistencija. Možda ga veći uspjesi čekaju kao fudbalskog radnika. Ipak je dio sportskog sektora Barse koja sa Hansijem Flikom predstavlja planetarni hit.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu