Nije lako vjerovati, nikada nije preokrenuo takav zaostatak, ali 11-godišnji dečkić na tribinama jednako je entuzijastičan kao i na početku meča:
– Baby, dobijamo u pet, ostajemo ovdje cijelo veče – istakao je.
Dva sata kasnije, proročanstvo se obistinilo, a Edi je – kako to samo djeca umiju – nesmanjenim žarom nosio Pola do trijumfa. Uz sâm teren.
– Definitivno je strateški sjeo tu, želio je da ga čujem tokom cijelog meča. Svaki put kada bih otišao tamo, hrabrio me je. Čovječe, skoro da mi je bio trener – kaže Amerikanac.
Poslije pobjede, otišao je pravo ka Ediju.
– Rekao sam mu, slušaj, moraš da dođeš na moj sljedeći meč. Pošalji mi poruku na instagramu, da se dogovorimo – rekao je Pol.
Rečeno-učinjeno. Pol je igrao meč treće runde sa Alehandrom Davidovičem Fokinom, i to na najvećem stadionu na svijetu Artur Eš. Namjera je bila da Edi sjedi u Tomijevoj loži, ali…
– Na kraju je nabavio bolje karte, uz teren. Definitivno sam ga čuo, posebno mi je bilo zabavno koliko je glasniji postao pošto sam izgubio treći set. Više ne igram nijedan meč bez njega ovdje – rekao je.
Edija je tata vodio na teniske mečeve još otkad mu je bilo tri godine, navodi Sport klub.
– Ludo je. Nikada nisam imao toliko dobra mjesta, srećan sam što je Tomi igrao na Artur Ešu. Još nismo gotovi – zaključio je dječak.
Slatko je to „mi“, i koliko god zvučalo kao fraza – zbog ovakvih stvari volimo sport.
Bonus video
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu