Šveđanin je na Svjetskom prvenstvu u Tokiju 14. put srušio rekord u skoku motkom, koji na otvorenom sada iznosi 6,3 metara.
Duplantisu je ovo treće uzastopno svjetsko zlato, dok je prošle godine slavio u Parizu, postavši prvi čovjek koji je odbranio olimpijsko zlato u skoku s motkom poslije 68 godina.
Britanski dabldeker autobus je visine 4,5 metra. Čisto da osjetite koliko je snage, volje, pa i ludosti potrebno da bez krila poletite na visine koje su dječja igra za 25-godišnjaka rođenog u Luizijani. Armand to radi sa toliko lakoće i elegancije, sa poezijom pokreta u skoku da izgleda kao da i mi to možemo. Ali, ne možemo, osim ako nećemo da slomimo vrat.
Sweden's Armand Duplantis broke the men's pole vault world record for a 14th time on his way to gold at the World Athletics Championships in Tokyo 🏆 pic.twitter.com/Ge7GclSFGS
— Sky Sports (@SkySports) September 15, 2025
Brzina
Sa pisanjem istorije počeo je kao sedmogodišnjak, u dvorištu. Poslije samo nekoliko mjeseci postigao je rekord u svom uzrastu koji ni danas nije oboren – 2,33 metara. Samo 10 godina kasnije preskočio je šest metara!
– Bio sam toliko mali i sitan da nisam mogao da savijem motku, kao moj brat i njegovi drugovi. Tražio sam od oca da mi napravi specijalnu motku, samo za mene, kako bih mogao da vježbam. Tako je sve počelo, u malom dvorištu iza kuće – ispričao je Armand Duplantis.
Šta ga razlikuje od svih ostalih? Brzina! Ovo je ključna stvar koja razlikuje Duplantisa od ostalih elitnih skakača motkom. Ključni zadatak u skoku motkom je proizvodnja energije. Formula je jednostavna – što ste brži, to ćete više kinetičke energije proizvesti. Duplantis pravi 20 koraka na zaletištu dužine 40-45 metara i dostiže maksimalnu brzinu od 37 kilometara na sat (10,3 metara u sekundi). Poređenja radi, drugi skakači postižu brzinu od 33,8 do 34,9 km/h. Maksimalna brzina koju je postigao Jusein Bolt je 44,72 km/h, a Kilijan Mbabe 38 km/h.
Znači, u idealnim uslovima, fudbaler Reala bi mogao da pobijedi Duplantisa u skoku motkom. Ali, da ne zaboravimo da Šveđanin trči sa 5,27 metara dugačkom i 190 grama teškom motkom u rukama sa kojom, pri brzini od 38 kilometara na sat, savršeno mora da pogodi “kutiju” na kraju zaletišta. Motka koju koristi Armand Duplantis napravljena je od kompozitnih materijala, prvenstveno stakloplastike, odnosno fiberglasa i ugljeničnih vlakana. Ovi materijali su lagani, fleksibilni i izdržljivi, što omogućava optimalnu elastičnost i prenos energije u skoku. Stariji modeli motki bili su od bambusa ili aluminijuma.
U skoku motkom, „kutija“ se odnosi na metalnu posudu, da tako kažemo, u koji skakač mora da postavi vrh motke prije skoka. Prema specifikacijama Svjetske atletske federacije, taj prostor je dugačak 108,4 cm i širok 60 cm na prednjem dijelu i sužava se na 15 cm na samom dnu. Gornji dio “kutije” je postavljen 14 cm ispod površine zaletne staze, a pozadi ima zakrivljenu ploču za pričvršćivanje motke.
Poezija pokreta
Ali, to je ogroman izazov. Ne spuštate motku samo ispred sebe, pa gdje upadne, već to morate da radite kontrolisano i uz savršeno tempiranje. Ako se sve uradi kako treba, odnosno kako je to Duplantis uradio u Tokiju, skakač će biti u idealnom položaju “za poletanje”.
Većina skakača će spustiti kraj motke direktno u “kutiju”. Ali, Duplantis pušta motku da klizi duž zaletišta. Ovo mu omogućava da održi maksimalnu brzinu u posljednjih nekoliko koraka. Kada odskoči sa zemlje, njegovo stopalo je oko 20-30 cm ispred ruke. Ovo mu omogućava da iskoristi brzinu koju generiše u zaletu, prenoseći dio te energije na motku koja počinje da se savija prije nego što se odvoji od zemlje. Ponovo, tajming mora da bude savršen.
Kada se nađe u vazduhu, skakač gura motku nagore i napred dok je potpuno istegnut. Duplantis zamahne “donjom nogom” kroz motku i pravi mali krug, ostajući iza motke. Duplantisova brza rotacija dodaje energiju dok se motka savija. Kada motka počne da se ispravlja, Duplantis je potpuno okrenut naopačke i rotira tijelo za 180 stepeni da bi bio okrenut od zaletišta, dok i dalje snažno pritiska motku.
Duplantisova motka je dugačka 5,27 metra i njegova “dalje ruka” je drži 10-20 cm niže. Dakle, kada je letvica postavljena na 6,30 m, koliko je skočio u Tokiju, postoji više od jednog metra udaljenosti od najviše tačke kontakta sa motkom do letvice koju pokušava da preskoči. Sva energija generisana u trenutku kada skakač ispusti motku mora da ga ostavi sa dovoljnom brzinom da nastavi da se kreće naviše – dovoljno visoko da preskoči letvicu.
This is what 6.30m looks like btw, outrageous.
A 14th World Record for Mondo Duplantis.#WorldAthleticsChamps pic.twitter.com/09zT9zXvov
— The Olympic Games (@Olympics) September 15, 2025
Gdje je granica
Šta predviđaju atletski stručnjaci? U narednih nekoliko godina, od 2026. do 2028, Duplantis će vjerovatno preskočiti između 6,31 i 6,35 metara, sa velikom šansom da dostigne 6,40 m do 2028. godine i Olimpijskih igara u Los Anđelesu. Naravno, pod pretpostavkom da ne bude većih problema.
Njegov obrazac da rekord povećava za po jedan centimetar ukazuje na konzervativan napredak, ali snažan nastup bi ga mogao dovesti do toga da sa lakoćom “preleti” 6,35 metara u idealnim uslovima, u zatvorenom, bez vjetra…
Skok od 6,50 m je i dalje težak, ali je u okviru Armandovih mogućnosti do kraja decenije. Slično je bilo početkom 80-ih godina prošlog vijeka kada niko nije vjerovao da će čovjek letjeti više od šest metara. Sergej Bubka jeste i 13. jula 1985. godine je preskočio magičnu granicu.
Za Armanda još ima dosta vremena. Bubka je posljednji rekord i visinu od 6,14 metara postavio 1994, kao 31-godišnjak. Duplantis još nije proslavio ni 26. rođendan, a velikom Sergeju je već pobjegao za 16 centimetara. I, da, njegove najbolje godine tek dolaze, piše Sportal.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.