Košarka

Nikad niko kao on: Na današnji dan rođen je idol svih generacija i čovjek koji je u Srbiji BOŽANSTVO

Na današnji dan prije 50 godina rođen je jedan od najboljih igrača evropske i svjetske košarke - neponovljivi Dejan Bodiroga.

Dejan Bodiroga s peharom
FOTO: GEORGI LICOVSKI/EPA

Ne postoji mnogo sportista oko kojih se ne pravi pitanje “čiji su”, onih kojima će se pokloniti i odati priznanje svako zbog toga šta su radili na terenu, a on je jedan od rijetkih.

Ne samo zbog onoga što je radio na parketu, Bodiroga je ostao poseban, gotovo mitski lik, zbog toga što i van njega slovi za jednaku veličinu i gospodina, a on je uvijek isticao da su za to zaslužni njegov otac Vaso i majka Milka, koji su ga ga naučili pravim vrijednostima u životu.

Igrao je gotovo dvije decenije i napravio je ime u Srbiji, Evropi, pa i u svijetu, i svime što je uradio ostavio je trag koji teško da će neko moći da nadmaši, prenosi Sportal.

Rođen je u Zrenjaninu 2. marta 1973. godine, i kao i mnogi drugim drugim dječacima, fudbalska lopta je bila njegov prvi izbor, a za igru među golovima je bio talentovan.

Trenera Rade Prvulov ga je ipak nagovorio da narandžasta lopta bude njegov konačni odabir, pa je u zrenjaninskom Proleteru počeo karijeru.  Put ga je preko Zadra vodio u Stefanel iz Trsta, pa dalje Milano, Real Madrid, Panatinaikos, Barselonu i Rim, odakle ga je 2007. više od 10.000 navijača iz dvorane “Palalotomatika” ispratilo među košarkaške legende. 

Za to vrijeme ne postoji titula koju nije imao u svom vlasništvu, a nebrojeno puta je bio najkorisniji igrač svih liga i takmičenja u kojima je nastupao.

U međuvremenu, važan dio njegove karijere činila je igra za reprezentaciju, sa kojom je dva puta bio svjetski i tri puta evropski prvak.

Dobio je nadimke Bijeli Medžik, Bodi Bond, Mister MVP, a u Srbiji je stekao status božanstva.

– Mi imamo svoga Boga, ime mu je Bodiroga – glasi jedna od navijačkih pjesama o njemu, za koju je skromno isticao da mu ne prija, jer sebe ne doživava na taj način:

– Tražio sam od medija i navijača da prestanu sa tom vrstom pretjerivanja. U redu, lijepo je čuti pohvalne, razumijem da sam bio miljenik publike, kako u Srbiji, tako i u drugim dijelovima Evrope, međutim, postoje drugačiji načini da se izrazite i kažete neku lijepu riječ o meni.

Pored svega što jeste, Bodiroga je ostao poseban i po onome što nije. Iako se u Srbiji broji da možete da budete najveći samo ako ste igrali za Partizan ili Crvenu zvezdu, on to nije uradio, a opet je uspio da bude veći od svih. A nije otišao ni u NBA, što su mu košarkaški znalci sa američkog tla spočitavali kao argument zašto ne može biti istina da je najbolji, jer zna se gdje takvi završavaju, a on je mogao da bira i izabrao je da takav put ne želi. Govorio je da ga “košarka bez duše”, kakva se igra tamo, ne zanima i nikada se zbog toga nije pokajao. Do danas nosi titulu najboljeg košarkaša koji nije igrao u NBA ligi.

Pročitajte još

Ono po čemu se izdvajao i što ga je najviše krasilo kao igrača, iako je spisak njegovih kvaliteta dug, jeste iteligencija, o kojoj je prvi govorio Krešimir Ćosić. 

– Mnogi su govorili kako sam dobar, da imam ovo ili ono, ali da sam spor. Samo ću vam reći da sam više trofeja osvojio kad se napad ograničio sa 30 na 24 sekunde. Još nešto, Ćosić je jednom prilikom rekao: „Bodiroga jeste malo sporiji, ali misli brže od drugih“. To je najvažnije. Mišići mogu da pomognu da budeš kvalitetan igrač, ali sve je do brzine razmišljanja i donošenja odluka. Za kraj, visok sam 2,05. Drugi su s tom visinom bili centri, ja sam igrao van reketa – kazao je Bodiroga ranije.

Gdje god je bio, ostavio je trag i svuda su ga dočekivali kao svog. Tako ga je kao igrača Barselone u OAKA areni sačekao transparent na kome je pisalo “Jedan si od nas”, i to je samo jedan u nizu gestovao poštovanja prema velikom igraču i čovjeku.

On ipak na prvo mjesto uvijek stavlja one koje je doživio sa reprezentacijom i svojim narodom, kome je u teškim vremenima uspijeh Bodiroge i njegovih saigrača bio melem za rane.

– Za mene je to bila posebna emocija. To osjećam i dan-danas. Velika energija, velika motivacija, da imam takvu podršku, ljubav navijača. Osjećao sam potrebu da igrama i ponašanjem uzvratim. Najveća mi je čast bila da predstavljam zemlju. To ne može da se izmjeri i plati. To najviše ispunjava – kazao je.

Prošlo je dosta vremena otkako je okačio patike o klin, pa sa ove vremenske distance sa sigurnošću može da kaže da je sve uradio kako treba i da nema za čim da žali.

– Kada sam završio karijeru, nisam imao momenat ‘ej, daj da odigram još jedno Evropsko ili Svjetsko’. Dao sam sve što sam imao i otišao zadovoljan.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu