Karijeru je počeo u Partizanu sa kojim je osvojio i prvenstvo Srbije. Put ga je dalje vodio u Poljsku gdje je sa velikim uspjehom nastupao za ekipu Skra Belhatova, da bi nakon toga najljepše igračke dane, Aleksandar Atanasijević proživio u italijanskoj Peruđi.
Ipak ono o čemu je govorio sa posebnom emocijom jeste reprezentativni dres koji već 14 godina nosi sa velikim uspjehom 31-godišnji korektor. Od ove sezone Evropu Atanasijević je zamijenio Kinom, a trenutno nastupa za Šangaj Brajt. Jedna od dvije najbolje ekipe u tamošnjem šampionatu, koja ove sezone pruža sjajne partije, ali najteže tek slijedi.
Tranzicioni period nije bio lagan za Atanasijevića, ali je u razgovoru za Srpskainfo istakao da je oduševljen, uprkos brojnim predrasudama koje je imao pred dolazak.
Kako ste se snašli u Pekingu i koliko teško je bilo promijeniti sredinu?
Odluka nije bila laka, s obzirom da je velika promjena u odnosu na Evropu u svakom smislu. Sada sam u tim godinama gdje moram pametno da biram, ali mi je istovremeno izuzetno drago da mogu da se još uvijek takmičim u najjačim ligama. Šangaj je klub koji je uz Peking najbolji u Kini. Stvarno je na visokom nivou što si tiče sistema rada i organizacije i ima sjajan standard dovođenja dobrih igrača iz Evrope, tako da zaista uživam za sada i jako dobro sam se prilagodio.
Šta je presudilo da se preselite na Bliski istok i kako Vam se dopada Šangaj za sada?
Prije nego sam došao bio sam pun predrasuda i nisam znao šta mogu da očekujem. Znao sam samo koji stranci dolaze sa mnom i drago mi je da su to igrači sa sjajnim karijerama i to je jedan od glavnih razloga što sam došao ovdje. Šangaj je poznat po tome što ima evropske standarde i izražena je multikulturlanost. Mnogo stranaca živi u u njemu tako da se najčešće govori engleski jezik. Predivan je grad koji ima 25 miliona stanovnika i nisam se nimalo pokajao što sam odabrao ovu sredinu. Pronašao sam sebe tu i uopšte se ne osjeti razlika u odnosu na Evropu. Jedino što je mana za sada jeste to što ne mogu da budem sa svojom porodicom, mislim da ćemo i to riješiti uskoro, ali osim toga sve funkcioniše onako kako sam samo mogao da sanjam.
Kako biste opisali proteklu godinu u dresu reprezentacije?
– Nije bila nimalo laka godina. Imali smo mnogo utakmica i takmičenja. Ne možemo da budemo mnogo zadovoljni, ali ni pretjerano nezadovoljni s obzirom da smo još uvijek na mjestu koje nas vodi na Olimpijske igre, a ono pravo tek slijedi od aprila i maja u Ligi nacija. To je sada primarni cilj da se plasiramo na Olimpijske igre.
Može li Srbija do medalje u Parizu?
Još uvijek je rano razmišljati o tome. Vidjeli smo i u kvalifikacijama da mnogo ekipa pretenduje za sami vrh i da ima zaista dosta kvalitetnih timova. Kroz kvalifikacije se moglo zaključiti koliko je teško samo se plasirati u Pariz, ali mislim da uzimajući u obzir naše iskustvo i kvalitet ekipe, možemo napraviti dobar rezultat na Olimpijskim igrama. Ipak, prvo je neophodno da osiguramo plasman u Pariz, očekuje nas 12 vrlo teških utakmica i biće nam potrebno sedam pobjeda. Moje mišljenje je da uz igrače koji nisu bili sa nama na ljeto možemo to i ostvariti, a nema sumnje da ćemo biti pozitivni i vjerujemo u dobar rezultat u Parizu
Koje momente biste izdvojili kao najljepše u igračkoj karijeri?
Od klupske karijere najbolje i životne i igračke dane proveo sam u Peruđi i taj period proveden u Italiji mi je izuzetno drag, tako da bih izdvojio te trofeje sa Peruđom. Sa reprezentacijom osvajanje dva evropska zlata i dvije evropske bronze, kao i medalje u Svjetskoj ligi su nešto što mi najviše znači i sigurno da se ti momenti pamte zauvijek i nešto što će uvijek buditi predivna sjećanja u meni.
Dijete ste Partizana, postoje li šanse da Vas gledamo u crno-bijelom dresu ponovo na zalasku karijere?
Pratim Partizan i sve utakmice i odbojkaškog, ali posebno košarkaškog kluba, veliki sam njihov navijač u posljednje vrijeme stekli su veliku popularnost i drago mi je da sam dio crno-bijele familije. Još uvijek sam u dobroj formi, nisam toliko mator (smijeh) i u mogućnosti sam da biram dobre svjetske i evropske klubove, tako da je rano da razmišljam o završetku karijere. Volio bih da u budućnosti pomognem Partizanu na bilo koji način, ali mislim da bi bilo teško očekivati da se vratim tamo. Bilo bi poštenije prema mlađim igračima da to mjesto ostavim nekome ko to zaslužuje i ko će u narednom periodu da nosi grb reprezetacije. Mislim da svi treba tako da razmišljamo i pomognemo mlađima da zamijene trenutni roster, te da pokažemo svima da muška odbojkaška reprezentacija ima svijetlu budućnost.
Šta biste sada poručili mladom Aleksandru Atanasijeviću?
Postoji dosta stvari koje bih radio drugačije, ali sam zaista ponosan na sve što sam uradio i mislim da ne bih ništa mijenjao u dosadašnjoj karijeri.
Novogodišnja želja?
Plasman na Olimpijske igre. Za 14 godina reprezentativne karijere samo jednom sam igrao na Igrama i to smatram kao blagi neuspjeh. Vjerujem da bi to bila kruna kompletne ove generacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu