Pravi primjer je argentinski as Luis Skola.
Možda Argentine neće biti na ovom Mundobasketu zbog iznenađujuće loših rezultata tokom kvalifikacija, Skola više ni ne igra košarku, prebacio se u funkcionersku fotelju u Varezeu, ali ono što je uradio u dresu Argentine neće se zaboraviti narednih 100 godina.
Za reprezentaciju Argentine debitovao daleke 1995. godine, prošao je sve mlađe selekcije. Osvajao je zlato sa kadetima, juniorima i mladom selekcijom do 20 godina, za seniorski tim nastupa od 2002. godine i skupio je tačno 20 medalja.
Znači da ga pamtimo još od legendarnog Indijanapolisa kada je Argentina u finalu naletjela na Jugoslaviju, Skola tada nije mogao protiv prekaljenog Vlade Divca, ali kasnije godine su donijele dominaciju.
Kulminacija je viđena 2004. godine u Atini kada je Argentina osvojila zlato, a Skola bio dio zlatne generacije zajedno sa Manuom Đinobilijem, piše Mocart Sport.
Kada se pogleda nestvarna reprezentativna karijera, onda se primjećuje samo jedna rupa, ona iz 2005. godine. Međutim i tu ima potpuno racionalno saopštenje.
Argentina se ranije plasirala na Mundobasket 2006. i selektor Gaučosa odlučio je da na šampionat Amerike 2005. povede B selekciju u kojoj su igrala samo dva člana A tima. Suštinski, Skola za taj turnir nije ni dobio poziv tako da možemo slobodno reći da je Skola kroz cijelu karijeru uvijek bio tu za nacionalni tim.
Od 1995. godine pa sve do Olimpijskih igara u Tokiju 2021. Nevjerovatnih 26 godina vjernosti Argentini.
Nije Skola jedini primjer u reprezentativnoj košarci. Poznati su i nevjerovatni uspjesi Pau Gasola koji je iz ljeta u ljeto nosio dres Španije, Toni Parker je bio dugo sinonim za vjernost Francuskoj.
Srbija takođe imala momke koji su uvijek bili tu. Prije svih Miloša Teodosića koji je od 2006. godine pa sve do 2022. igrao za Srbiju, samo su ga povrede sputavale. Slično važi i za Bogdana Bogdanovića koji je sada kapiten Srbije i vodiće Orlove na Filipinima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu