Aleksa će sa crno-bijelima igrati u četvrtak protiv Olimpijakosa meč 4. kola Evrolige.
Kao najistaknutiji pojedinac zbog svega što je ostvario na minulom Svjetskom prvenstvu, bio je interesantan sagovornik tamošnjih medija.
Grčki novinar je konstatovao da se Aleksa nalazi na vrhuncu karijere s obzirom na uzlet koji doživljava sa Partizanom i reprezentacijom Srbije.
– Da, tačno je. Osjećam se vrlo dobro. I to je iskreno kada kažem… Ono što smo postigli sa Srbijom na Svjetskom prvenstvu je veliko. Osjećam nevjerovatan ponos zbog toga što sam iskusio. Ne samo ja, već i svi moji saigrači. Postigli smo mnoge lijepe stvari zajedno, osvojili smo srebrnu medalju i to je nešto što ćemo nositi sa sobom do kraja naših života. Što se tiče Partizana, ciljevi su isti kao i prethodne godine. Trudićemo se da postignemo nešto više, ali znamo da je sezona duga. Moramo, za početak, krenuti da igramo bolje u odbrani i napadu, znamo da imamo talenta u napadu. Isto je i sa odbranom. Moramo napraviti taj iskorak.
Na pitanje kakav je osjećaj slaviti sa Novakom Đokovićem na balkonu, rekao je.
– Vau.. Fantastičan! Nole je jedan od najvećih sportista svih vremena. U jednom trenutku slavlja krenuo je da plače, bilo je ludo. On je uzor mnogim ljudima ali ostao je skroman. Nije arogantan. Uvijek se iznenadim kada vidim kako se ponaša. Normalan dečko, jednostavan, koji je ostvario svoje snove i osvojio sve što se moglo osvojiti. Nedostaje mu jedino Olimpijska medalja. Vjerujem da će je uzeti u Parizu. Biće to vrhunac njegove karijere, ali vjerujem da će igrati još godina.
Tema razgovora bila je bolna eliminacija od Reala i pitanje – koliko je vremena bilo potrebno da se prevaziđe šokantan poraz.
– Mnoge stvari su se desile tada, i to sigurno nisu bile samo košarkaške stvari. Suočili smo se sa nekim veoma lošim stvarima koje su uticale na nas. Imali smo povrijeđene i suspendovane igrače… Stvorio se momentum da se Real Madrid vrati u život. Na kraju su osvojili Evroligu i zaslužili su da budu nagrađeni. Oni koji uspiju da dođu do tog nivoa i osvoje takmičenje, to i zaslužuju. Čak je i Olimpijakos vodio u finalu. Ali, Ljulj… je Ljulj. Nije igrao dobro to finale ali je na kraju riješio utakmicu. Život ide dalje.
Aleksa, na pitanje koliko je sazrio kao igrač u međuvremenu, kaže da su za to zaslužni mnogi, piše B92.
– Znam da sam napredovao ali zasluge za to idu mojim trenerima u Partizanu i trenerima u reprezentaciji Srbije, svim asistentima koji sa mnom rade svaki dan. Svako ko želi da napreduje mora da mijenja svoj mentalitet, da baci svoj ego. To je najvažnija stvar na kojoj radim. Na kraju dana, srećan sam zbog uspjeha, uživam u napretku kada shvatim da sam postao bolji igrač. Znam da niko nije savršen. Poenta je da ne praviš iste greške.
Neizbježno pitanje bio je čuveni “fen” Željka Obradovića i kultni urlik: Aleksaaaaa. Avramović je svjestan da će ga taj detalj pratiti još dugo u karijeri, piše B92.
-Da, znam (smijeh). To je nešto što on stalno radi. Zaista nemam nikakav problem sa tim. Imamo sjajan odnos. Znam da se on trudi da mi pomogne i da izvuče najbolje iz mene. Uživam što sam deo tima koji vodi Željko Obradović.
Uporedio je aktuelni tim Partizana sa prošlosezonskim.
– Prošle godine, sve do sredine sezone, malo ko je vjerovao u nas. Onda, od jednog momenta, počeli smo da igramo sve bolje. Postali smo tim za izbjegavanje. Ove sezone smo ušli u “ribilding” ekipe, otišli su neki igrači, dva plejmejkera i najbolji centar Evrope uz Tavaresa. Iskreno, njih dvojica su pravila razliku prošle sezone. Otišli su nam Matijas, Joanis, Dante i Jam. Što se tiče plejmejkera, to je veoma važna pozicija za sistem Partizana, za sve… Ali, ponovo gradimo tim. Sa Ponitkom, Pi-Džej Dožirom, Kaminskim i Jaramazom, mislim da imamo dobar tim i dobre šanse da igramo bolje nego prošle sezone.
Zahvalan je, kaže na kraju, Željku Obradoviću što je danas tu gdje jeste – u ovakvom Partizanu i što je važan dio reprezentacije Srbije.
-S azrio sam kao osoba i kao igrač uz njega. Doživio sam toliko lijepih stvari sa njim i zahvalan sam što je tu da mi pomaže da postignem svoje ciljeve. Prije svega, da budem reprezentativac Srbije. Srebrna medalja koju smo osvojili je najvažniji trenutak u mojoj karijeri. Nadam se da će naša generacija inspirisati mnoe klince da igraju košarku. Vidio sam svu tu euforiju kada sam se vratio u rodni Čačak ljetos. Vidio sam decu posvuda, svi tereni su bili zauzeti – zaključio je Obradović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu