Ostalo

(FOTO) Bogatstvo za kostim: Bonus za zlatnu medalju na ZOI dovoljan tek da pokrije mali dio troškova

Alisa Liu je nastavila nevjerovatan povratak nakon dvogodišnje pauze od 2022. do 2024. godine, osvojivši zlatnu medalju u umjetničkom klizanju na ZOI u Milanu i Kortini.

Alisa Liu
FOTO: JIJI PRESS/EPA

Uz olimpijsko zlato, nju i kolege iz reprezentacije čeka i finansijska nagrada; Amerikanci koji se popnu na najvišu stepenicu postolja dobiće bonus od 37.500 dolara od Američkog olimpijskog i Paraolimpijskog komiteta.

Međutim, iako bi to bio velikodušan iznos za većinu zimskih olimpijaca, 20-godišnja osvajačica medalje već je uložila otprilike toliko u jedan često zanemaren trošak svog sporta.

– To bi samo išlo na kostime – kaže dizajnerka Lisa MekKinon iz Los Anđelesa kroz smijeh.

Ona zna o čemu priča, s obzirom da je u protekloj godini kreirala šest kostima za Liu.

MekKinon obično naplaćuje između 3.500 i 8.000 dolara po komadu, a olimpijski kostimi su obično na gornjem kraju tog raspona. Ti troškovi se brzo gomilaju, jer većina sportista na Igre donosi najmanje tri kostima – za kratki program, slobodni program i završnu gala veče, improvizovanu scenografiju kojom se zatvaraju Olimpijske igre, a to čak ne uzima u obzir ostale varijacije koje nose tokom sezone.

Za razliku od trikoa koje je nosila američka ženska gimnastička reprezentacija na Ljetnim olimpijskim igrama 2024. u Parizu, koji su bili izvezeni hiljadama kristala i bisera i koštali oko 5.000 dolara, kostimi za umjetničko klizanje imaju veću cijenu ne toliko zbog materijala koliko zbog rada potrebnog za njihovu izradu. Dizajni se razvijaju postepeno, često se mijenjajući na osnovu povratnih informacija sportista, a između bojenja, erbrušinga, farbanja, rezanja i ručnog šivanja tkanine, konačni proizvod može se izrađivati mjesecima, piše Forbes.

Osim toga, nema mnogo krojača koji mogu pronaći pravu ravnotežu između funkcionalnosti za performanse i estetske ljepote.

Umjetnička nota

Mnogi od najboljih svjetskih klizača, posebno oni koji se takmiče za američku nacionalnu reprezentaciju na ZOI, gravitiraju malom krugu dizajnera, uključujući MekKinon, čiji klijenti uključuju Liu i aktuelnu američku nacionalnu prvakinju Amber Glen.

S druge strane, dizajner iz Kvebeka, Matje Karon, sarađuje s Medison Čok i Ivenom Bejtsom, američkim bračnim parom u plesnim plesovima koji su prije četiri godine osvojili ekipno zlato u Pekingu, dok je Japanka Satomi Ito dizajnirala kostime za Iliju Malinina, 21-godišnjeg Amerikanca.

– Mislim da iza naših kostima stoji određeni nivo umjetničkog izražavanja koji ljudi zaista cijene – kaže MekKinon.

Medison Čok i Iven Bejts
FOTO: WU HAO/EPA

Ta potražnja je stvorila unosno tržište za odabranu grupu dizajnera. MekKinon naplaćuje 90 dolara po satu i u protekloj godini je napravila između 60 i 70 kostima po mjeri, u prosjeku oko 50 sati rada po komadu.

Karon, koji na Igrama u Milanu i Kortini ima 26 klizača, naplaćuje razumniju cijenu od oko 35 dolara po satu, ali njegov proces dizajniranja je duži, a za izradu kostima potrebno je 80 do 150 sati. Kako su se Olimpijske igre, koje se održavaju svake četiri godine, približavale, rasli su i zahtjevi za brzim izmjenama i prepravkama. Kako se intenzitet povećavao, rasla je i mogućnost profita.

– Svi su spremni platiti cijenu. Svi samo žele biti sigurni da imaju najbolju moguću opciju – kaže Karon.

Za mnoge klizače ovo predstavlja značajan finansijski teret, jer često plaćaju svoje kostime iz vlastitog džepa. Uz nekoliko izuzetaka, kao što su Malinin, koji je prošle godine navodno zaradio oko 700.000 dolara od sponzora, i Čok i Bejts, čiji se ukupni godišnji prihod procjenjuje na više od milion dolara, klizači uglavnom imaju ograničene mogućnosti zarade, kako na ledu tako i van njega.

Ilija Malinin
FOTO: NEIL HALL/EPA

– Ne govorimo o ljudima koji zarađuju milione dolara ili čak stotine hiljada dolara svake sezone. A to je prilično skup sport – kaže analitičarka umjetničkog klizanja Džeki Vong.

Dizajnerske kuće

Neki vrhunski klizači dobijaju kostime u zamjenu za dizajnerske preporuke, ali postoje i drugi načini za uštedu novca, piše Forbes.

Njemački par Minerva Fabijen Hase i Nikita Volodin dobili su finansijsku podršku od Katarine Vit, koja je osvojila dvije zlatne medalje za Istočnu Njemačku 1980-ih, dok je Karen Čen, koja je osvojila ekipno zlato s američkim timom 2022. godine prije nego što se povukla iz takmičenja, veći dio svoje karijere klizala u haljinama koje je sašila njena majka, a koje su navodno koštale između 1.000 i 1.500 dolara po komadu.

Minerva Fabijen Hase i Nikita Volodin
FOTO: WU HAO/EPA

U drugom alternativnom aranžmanu ove godine, kanadska klizačica Deana StelatoDudek je nosila prve kostime za umjetničko klizanje koje je dizajnirao Oskar de la Renta – relativno rijedak primjer velike modne kuće koja ulazi u ovaj sport. Jedan od rijetkih izuzetaka je Vera Vang, koja se i sama skoro kvalifikovala za olimpijski tim SAD 1968. godine kao klizačica i koja je dizajnirala kostime za sportiste poput Nensi Kerigan, Mišel Kvan i Nejtana Čena tokom svoje legendarne modne karijere.

Deana Stelato Dudek i Maksim Dešamp
FOTO: WU HAO/EPA

S obzirom na ulaganja u garderobu, klizači imaju tendenciju da ponovo koriste kostime nakon penzionisanja za predstave, gala večeri i izložbe. Ponekad ih i posude. Liu je, na primjer, posudila haljinu od španske plesačice na ledu Olivije Smart za gala veče Igara 2022. godine, a plesačica Emiliea Zingas nosila je jedan od kostima Amber Glen na zadnjem prvenstvu SAD u Sent Luisu.

– Mnogo toga se razmjenjuje, ponovo koristi i reciklira. To je sportska odjeća prerušena u modu, tako da je vrlo izdržljiva – kaže Wong.

Pročitajte još

“Ikea” za kostime

Za dizajnere, iako je teško zamisliti budućnost u kojoj njihov rad nije tražen među vrhunskim skejterima, to je težak posao za rast. MekKinonovo i Karonovo poslovanje je relativno malo, sa pet, odnosno 17 zaposlenih, a zapošljavanje je stalan izazov jer mnogi potencijalni radnici nemaju iskustva s rastezljivim materijalima koji se često koriste u ovom sportu.

Ipak, vodeći dizajneri istražuju načine da dopru do šire baze kupaca. Karonov dizajnerski studio pokrenuo je poluprilagođenu platformu pod nazivom Ikonik Skejt, koja skejterima omogućava da kombinuju unaprijed definisane opcije.

– To je kao Ikea kuhinja, ali za umjetničke klizače – kaže on.

MekKinonin studio prodaje pojednostavljene kostime koji smanjuju troškove rada i prodaju se po cijeni između 399 i 2.000 dolara.

– Moraju biti jeftiniji kako bi ih ljudi mogli priuštiti – objašnjava ona.

MekKinon je u pravu. Nema mnogo klizača koji mogu računati na osvajanje zlata svake četiri godine.