Djevojka koja je tri puta pokorila svet i bila sinonim za brzinu na ledu doživjela je pad koji je odjeknuo jače od bilo kog njenog uspjeha.
Iako je dominirala svjetskim prvenstvima, Olimpijske igre za nju su bile uklete. Sve je počelo u Vankuveru 2010. godine, gdje je kao mlada nada sticala iskustvo, ali su prave traume uslijedile u Sočiju 2014. i Pjongčangu 2018. godine. Diskvalifikacije, padovi i, što je najgore, jezive prijetnje smrću koje je dobijala nakon sudara na stazi gurnuli su je u ambis.
Ipak, ono što joj se desilo po povratku iz Vankuvera umnogome joj je promijenilo život. U autobiografiji pod nazivom “Resilience” čitavo jedno poglavlje posvetila je silovanju i mentalnoj borbi u nadi da će to nekome pomoći.
– Sjećam se da sam bila sa saigračicom. Kupili smo piće i samo nakon nekoliko gutljaja mi je prišao jedan tip i krenuo da razgovara sa mnom. Nisam previše razmišljala i prihvatila sam razgovor. Zatim mi je ponudio piće. Rekla sam mu da već imam, ali on se vratio sa drugim i poručio: “Probaj ovo.” Otpila sam nekoliko gutljaja, bila sam previše naivna. Nisam ni popila cijelo piće, ali sam osjetila da se čudno osjećam. Bilo je oko 22 sata i nisam želela da ostanem napolju osećajući se ovako – rekla je Kristi koja je izašla napolje da naruči taksi, ali je njen pratilac krenuo za njom i ugurao je u automobil:
– Bila sam čudno oštećena i moje tijelo nije funkcionisalo kako treba. Pokušala sam da pobjegnem od njega, ali jednostavno nisam mogla koliko god da sam se trudila. Kad god bih pala na pod, on je trčao za mnom i vukao me. Na kraju me je i ubacio u taksi. Sjećam se kroz maglu da sam zamolila taksistu da nas ne vodi u kuću ovog tipa i da me vozi na moju adresu. U jednom trenutku smo zapravo bili blizu mjesta gdje sam živela i tada sam vrisnula: “Tamo, moramo da skrenemo tamo.” Međutim, predator je ubijedio taksistu da sam mu ja devojka i da sam samo pijana, te nas je odvezao u njegovu kuću. Tada mi je bilo jasno da će seksualno da me zlostavlja i cijelo vreme sam mu vikala “ne.” Ali, koliko god sam ja to govorila, on se sve više nameračio na mene. Moje tijelo nije bilo u stanju da se bori sa tim tipom, ruke su lebdele, nisam mogla da ustanem. Na kraju sam popustila i predala se – ispričala je.
Probudila se potom usred noći i otišla je što je brže mogla odatle, dok samo silovanje nije prijavila policiji.
– Nisam znala šta da radim. Definitivno nisam željela da kažem mami jer sam znala da će je to uznemiriti. Ja na kraju nisam silovana kao što gledate u filmovima, nisam bila fizički povrijeđena, ali sam primorana da imam seks protiv svoje volje – rekla je, prenosi Telegraf.
Iako se činilo da je pobijedila demone, Pjongčang 2018. donio je nove suze. Padovi u finalima na 500 m i 1500 m, povreda skočnog zgloba i nove diskvalifikacije učinili su da se njeni snovi o olimpijskoj medalji definitivno rasprše. Pred Igre u Pekingu 2022. povreda ju je primorala na prevremenu penziju u 31. godini.
– Dio mog srca će uvijek nedostajati jer nikada nisam postigla svoj krajnji cilj. Ali napuštam ovaj sport znajući da je ostavljen u dobrim rukama, sa klizačima sposobnim da urade ono što ja nisam. Nisam odlikovana olimpijka, ali sam odlikovana sportistkinja… Žao mi je što sam vas sve iznevjerila i tako sam zahvalna tolikom broju ljudi – poručila je.
Pad u siromaštvo bio je trenutan. Nakon što je britanski sportski fond skresao sredstva za zimske sportove, Elis je morala da se snalazi kako bi preživjela. Sveijt su obišle fotografije na kojima svjetska šampionka radi u “Pizza Hut-u” u Notingemu, praveći i dostavljajući pice. Međutim, prava borba počela je tek nakon što je okačila klizaljke o klin. Ostala je bez ičega.
Njen oproštaj bio je bolan
– Na kraju nisam imala ništa, jer sam izgubila karijeru, izašla sam bez novca – ispričala je u podkastu ‘Not by the Playbook’:
– Radila sam tri posla. Bukvalno sam završavala u tri ujutru na jednom poslu, spavala sat vremena u kolima i onda išla na drugi posao. Išla sam s posla na posao. Jedva sam spavala, nisam jela. Ako pogledam svoje slike iz tog vremena, oči su mi upale. Izgledala sam kao da mi je dosta života, potpuno gotova – objasnila je.
Kada je izgubila kuću i posljednju nadu, Elis je otišla na rehabilitaciju. To je bio trenutak preokreta, iako je finansijski i dalje bila na nuli.
– Mislim da je to zaista bila stvar koja me je promijenila. I dalje sam izašla odatle bez novca. Potrošila sam jedinu ušteđevinu koju sam imala da bih otišla tamo. Bio je to kao novi početak, morala sam da počnem iznova, da se ponovo izgradim. Izgubila sam kuću i sve kada sam se penzionisala. Ali umjesto da to vidim kao ‘izgubila sam sve’, rekla sam: ‘Ko sam ja kao osoba, a ne kao sportista, hajde da vidimo šta život sada donosi.
U očajničkoj potrebi za prihodima odlučila se na kontroverzan korak – otvorila je profil na platformi “OnlyFans”. Iako je to mjesto često sinonim za eksplicitan sadržaj, Elis ga koristi na svoj način, komunicirajući sa fanovima o sportu.
– I dalje nije moj životni cilj da budem na OnlyFans-u, to nije ono što želim da radim do kraja života, to nije moj fokus. Ali to mi je vratilo život. Dalo mi je period vremena da shvatim samu sebe – iskrena je bivša šampionka, višestruka svjetska i evropska u brzom klizanju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.