Na suprotnim stranama bazena su stajali godinama, vodeći svoje ekipe kroz najvažnije mečeve. Iako su slovili za velike rivale, Dejan Savić i Ivica Tucak su oduvijek prije svega bili veliki prijatelji.
Na njihov odnos – još dok je Savić sjedio na klupi Srbije, nije uticalo ono što se dešavalo oko njih.
Naprotiv, oni su uticali na navijače – pa se u Hrvatskoj sada sa oduševljenjem piše o tome kako je dočekana njihova himna u Beogradu.
-Ja ne mogu drugačije. Dejan Savić za mene nije Srbin, niti sam ja za njega Hrvat, da ne upotrebljavam one teže izraze, koji se nažalost koriste. On je za mene gospodin sportista, prijatelj, drug, ljudska gromada, ne samo u fizičkom smislu. Čovjek pun emocija, duha, inteligentan, načitan, sa njim možeš proći 1500 tema i u svakoj uživati. Kome je to palo ružno, neka mu je, kome je lijepo – hvala Bogu. Sport treba da spaja ljude, piše Ssportal.
Mi sportisti smo isto kodirani – poštovanje mora da postoji. Ne moraš nekoga ni voljeti, ali moraš poštovati. U pobjedi i porazu moraš biti velik. Nije nam bilo lako da podnesemo poraz od Grčke, ali moraš prići kolegi, zagrliti ga i čestitati mu. Svakom protivničkom igraču… Zagrliti svoje. To su neki momenti koji te kroz život sigurno ojačaju, daju ti snagu. Za mene je Dejan bio, danas je i biće veliki prijatelj i veliki sportski rival. On je danas selektor Crne Gore, naravno da ću uraditi sve da ga pobjedim, kao i on mene, ali ostaćemo prijatelji do kraja života -kaže Ivica.
Selektor vaterpolista Hrvatske uživa poštovanje ne samo svojih igrača i rivala, već šire javnosti.
-Sport je disciplina, grana života u kojoj – baveći se poslom kojim se ja bavim – nemaš pravo na emocije. Ali ja kao osoba, kako sam odgojen, ne mogu isključiti emocije. Nije to u meni. Svi koji me znaju to će potvrditi. Mogu biti i ovakav i onakav. Neki će reći idiot, kreten, neko će reći dobar… Ali taj emotivni dio ja ne mogu da izbacim.
U nekim situacijama, u nekoj krizi, s obzirom na funkciju koju imam, moram imati neku čvrstu liniju zapovijedanja. I to imam. Ali nastojim da prema tim momcima i prema svim svojim saradnicima, pre svega i iznad svega budem čovjek. Ja sam tim momcima nekad i drugi roditelj, provodimo toliko vremena zajedno, prolazimo kroz bolesti, povrede, poraze, radne faze… To sve prolazimo zajedno.
Prema tome, isključiti tu neku crtu čoveka, ja ne mogu, ne želim i neću nikada. Medalje jesu mjerilo uspjeha, zato se i bavimo ovim poslom. Ali ta dimenzija čovjeka želim da je uvijek u meni prisutna. I sa svim prethodnim generacijama imam odličan odnos, ne postoji ni jedan igrač s kojim nemam prijateljski odnos. To su vrijednosti života koje su mnogo važnije od sportske medalje – dodao je on.
Podsjećamo, Srbija i Hrvatska na Evropskom prvenstvu u Beogradu mogu se sastati u polufinalu, pošto su u različitim dijelovima kostura.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.