Karijeru je započeo 1923. godine, a sljedeće je postao amaterski šampion u lakoteškoj kategoriji.
On je 12. juna 1930. godine postao prvi Nijemac i Evropljanin koji je osvojio titulu svjetskog prvaka, kada je pobijedio Džeka Šarkija. Američki bokser diskvalifikovan je u 12. rundi zbog niskog udarca koji je Šmelinga poslao na pod.
Nakon toga uslijedili su porazi od Maksa Bera i Stiva Hamasa, poslije čega je bio gotovo otpisan. Šmeling se, međutim, vratio u formu, pobijedio obojicu i stekao pravo da izazove neprikosnovenog Luisa, piše Kurir.
Američki šampion pobijedio je do tada u 27 borbi i važio je za nepobjedivog.
Borbe sa Luisom načinile su Šmelinga instrumentom propagande nacističke Njemačke u medijskom obračunu sa SAD pred Drugi svjetski rat.
Šmeling je u ring ušao kao apsolutni autsajder, sa zvaničnim šansama procijenjenim na 10:1 i napravio jedno od najvećih iznenađenja u istoriji ovog sporta.
Luisa je nokautirao desnom rukom, 9. juna 1936. godine, čime je utišao 60.000 gledalaca u Njujorku. Nacistički režim proglasio je tu pobjedu simbolom “arijevske nadmoći”.
Iako često korišćen u propagandi, Šmeling nije bio nacista, a trener mu je bio Jevrej.
Luis je titulu povratio sledeće godine pobjedom nad Džejmsom Bredokom, ali je naglasio da neće sebe smatrati šampionom sve dok ne pobijedi Šmelinga.
To se desilo 1938. godine, kada je Luis pobijedio nokautom u prvoj rundi. Šmeling je tada u Americi posmatran kao simbol nacističke Njemačke.
Borba je u SAD prikazana kao sukob dobra i zla, a predsjednik Amerike Frenklin Ruzvelt pozvao je čak Luisa u Belu kuću prije borbe i pozvao ga da pobijedi Šmelinga.
– Kad sad razmišljam o tome, skoro da mi je drago što sam izgubio. Zamislite samo kako bi bilo da sam pobedio i tako se vratio u Njemačku. Nacisti bi mi dali orden iako nisam imao ništa sa njima, a poslije rata bih možda bio proglašen za ratnog zločinca – rekao je Šmeling 1975. godine.
Nacisti su se poslije tog poraza distancirali od Šmelinga. Regrutovan je 1940. godine kao padobranac, a godinu dana kasnije teško je ranjen, tako da je dugo ležao u bolnici.
Uprkos tome što je često predstavljan kao oruđe nacista, Šmeling se često sukobljavao sa vladajućim režimom tadašnje Nemačke.
Iako je ručao sa Adolfom Hitlerom i imao nekoliko dugih razgovora sa ministrom informisanja Jozefom Gebelsom, naciste je prvi put razljutio 1935. godine, kada je odbio da otpusti trenera Džoa Džejkobsa, američkog Jevrejina, i da se razvede od filmske zvijezde Ani Ondra, rodjene Čehinje.
Za vrijeme Olimpijskih igara 1936. godine Šmeling je izvukao Hitleru obećanje da će njemački sportisti biti zaštićeni. Za vrijeme Kristalne noći, kada su nacisti spaljivali knjige i palili sinagoge, sakrio je kod sebe dva jevrejska dječaka.
Šmeling je navodno upotrijebio svoj uticaj da spase svoje jevrejske prijatelje koncentracionih logora.
Poslije rata Šmeling je teško preživljavao i bio je primoran da se vrati u ring zbog novca. Borio se još pet puta prije nego što je 1948. godine poražen u 10. rundi od Valtera Nojsela.
Poslije toga se povukao, sa 43 godine i skorom 56-10-4, uz 39 nokauta.
Šmeling je novac upotrijebio da kupi licencu firme “Koka Kola” u Nemačkoj i uspio je da se obogati. Osim toga, koristio je svoje ime i popularnost na tržištu, uprkos problemima sa nacistima.
Tokom godina, njemački velikan pazio je i cenio prijateljstvo sa Luisom i nekoliko puta je tiho poklanjao novac američkom bokseru, koji je ostao bez sreće i novca. On je i platio Luisovu sahranu 1981. godine.
Tokom svojih posljednjih godina, Šmeling je vreme provodio gledajući televiziju u svom domu u Holenštetu blizu Hamburga. Preminuo je 2. februara 2005. godine, par meseci prije 100. rođendana. Svoj dug život pripisao je srećnom braku.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.