Novak je ugostio voditelja u stanu svog djeda, za koji ga vežu lijepe uspomene iz djetinjstva, prenosi Blic.
– Prije svega žao mi je što ovdje nemamo jabuku jer kada god bih ulazio u ovaj stan, a pričao sam o tome sa svojom ženom, prisjećali bi se vremena kada smo dolazili ovdje i jedna od najvećih uspomena je slika mog djeda koji sječe jabuku preda mnom i to je bila njegova “stvar“, bez obzira šta se dešavalo u svijetu on bi sjekao svoju jabuku na sebi svojstven način, a ja i danas koristim njegovu tehniku iako je opasna za moje ruke, ipak to činim zbog sjećanja na njega – ispričao je Novak.
“Na zemlji ste, a neko leti nad nebom i baca bombe”
Kako kaže, 12. rođendan proslavio je u teniskom klubu i tada je čuo avione koji su obletali.
– A ovo je stan u kojem sam proveo dosta vremena sa braćom, roditeljima, sa svojom tetkom i njenom porodicom, bilo je ovdje dosta ljudi, a posebno ‘99 godine tokom bombardovanja. Mi jesmo živjeli u stanu koji je oko kilometar i po udaljen odavde, ali bismo uvijek dolazili u ovaj stan, u ovu zgradu, svake večeri od Bog zna koliko njih, ali posebno u noćima bombardovanja zato što ova zgrada ima sklonište To je bilo zastrašujuće iskustvo za sve, posebno za djecu, mi nismo bili svjesni toga šta se dešava, zbog čega lete bombe iznad naših glava, ko to radi. Ali, istovremeno, poslije mjesec dana smo prestali da reagujemo, sjećam se da sam proslavio 12 rođendan u teniskom klubu gdje sam odrastao i avion je prolazio baš tokom rođendanske pjesme. Ne znate koliko je to strašno iskustvo, koliko ste bespomoćni. Vi ste na zemlji, a neko leti nebom i baca bombe – rekao je u potresnoj ispovijesti Novak Đoković.
“Mama je udarila glavu o radijator i pala bez svijesti”
Đoković se prisjetio potresnog trenutka kada je njegova majka Dijana pala i udarila glavom o radijator. On je tada otkrio da je vidio bombe koje padaju i da su mu ti prizori ostavili traume.
– Bilo je prvo ili drugo veče bombardovanja. Taman smo drugi put zaspali te večeri, dogodila se snažna eksplozija, moja mama je ustala brzo i udarila je glavu u radijator i pala je bez svijesti. Mi smo plakali zbog bombi i zbog toga što ona nije reagovala. Moj tata je bio tu i pitao se šta se dešava. Uspio je da pomogne mami i da je povrati, brzo smo skupili stvari i izašli iz kuće na ulicu gdje nije bilo svjetla. Bilo je veoma glasno, nismo mogli da čujemo jedni druge iako smo bili blizu i čak iako vrištiš niko te ne bi čuo. Moj otac je nosio braću, mama stvari, a ja sam se u jednom trenutku okliznuo i svojim očima sam vidio avion koji leti i baca bombe dok se zemlja, naravno, tresla. To su najtraumatičnije slike iz mog djetinjstva do danas. Mislim da je moja porodica imala sreće jer nismo izgubili nekog bliskog, a bilo je dosta porodica koje jesu, a to je poseban nivo patnje i traume. Ne mogu ni da zamislim tu bol kroz koju su prolazili – ispričao je Novak Đoković.
Sportista je pokazao i mračnu prostoriju koja im je bila sklonište, a koja se nalazila ispod stana djeda Vlade.
– Ovdje smo proveli skoro svako veče. Ludo je kada pomislite na broj ljudi koji su morali da dođu u sklonište i da se sakriju od opasnosti koja je dolazila iz vazduha. I da, izgleda isto kao i prije 20 godina. Pokušavam da se prisjetim koliko je bilo ljudi, ali bila je cijela zgrada koja je imala više od 50 stanova, sa porodicama sa djecom, nije bilo puno mjesta – rekao je Đoković.
Teniser je istakao da su bili uplašeni u nesigurni.
– Ne sjećam se svih stvari odavde, bio sam baš mali. Osjećali smo se nesigurno, nesvjesni šta će sljedeći trenutak donijeti meni, mojoj porodici…Sjećam se da je ovde prvih dana bilo prisutno mnogo straha, suza i patnje, a poslije pet, šest dana ljudi su počeli da pjevaju, igraju karte i počeli su da prihvataju stvarnost, da će morati da dolaze ovdje svako veče i da se mole da će sve biti dobro – pričao je u razgovoru sa Grejemom Bensigerom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.