Ostalo

"Uzeo je medalju i stisnuo je uz grudi" Potresna ispovijest ljekara koji spašavao džudiste

Petorica dječaka uzrasta od 13 do 16 godina koji su povrijeđeni u stravičnoj saobraćajnoj nesreći u noći između utorka i srijede na autoputu kod Novog Sada pušteni su danas iz Dječije bolnice na kućno liječenje a jedan dječak zadržan je radi daljeg posmatranja i biće pušten kući za dan ili dva, saznaje Blic.

Poginuli džudista
FOTO: ZLATKO ČONKAŠ /RINGIER/PRIVATNA ARHIVA

Izvor Blica iz Dečije bolnice kaže da su svi dečaci, sem jednog koji je sa povredom vratne kičme prebačen na lečenje u Beograd, pretrpeli veće psihičke nego fizičke povrede zbog traume koju su doživjeli i smrti njihovog drugara u kombiju koji je iz još nepoznatih razloga sletio sa puta.

“Stisnuo je medalju na grudi da je ne izgubi”

Ova velika tragedija nikoga nije ostavila ravnodušnim pa čak ni ljekare Dječije bolnice u Novom Sadu koji su sticajem okolnosti navikli na strašne sudbine djece. Dokaz za to je i objava jednog ljekara zaposlenog na Odjeljenju dječije hirurgije, prof. dr Slobodana Grebeldingera, koji je tog kobnog jutra sa kolegama bio zadužen za zbrinjavanje povređenih dječaka.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

– Čitav život sam vezan za Džudo klub Partizan Novi Sad, mojih troje djece su džudisti tog kluba. Godinama idemo na takmičenja, bodrim svoju decu, decu svog kluba i volim i divim se svakom učesniku turnira. Džudo nije samo sport, to je veština, način života i kontrola fizičke snage umom. Pređemo stotine kilometara da stignemo na takmičenja. U nedjelju smo se vratili sa takmičenja iz Ugljevika sa Kupa i djeca su mi osvojila četiri medalje. U utorak sam otišao na dežurstvo i kada smo u toku noći rješavali povredu arterije najavljeno nam je da nam stižu povređeni džudisti Partizana iz Beograda koji su se vraćali sa takmičenja. Srce mi se stisnulo, poželio sam da svi budu dobro…. Počeli su da donose povrijeđene, organizovao sam Urgentnu hirurgiju da damo sve od sebe za dobrobit djece. Nisu to bili obični pacijenti bili su ponosni, dignutih glava i u najtežim trenucima, spremni da hrabro i dostojanstveno pobijede i na tatamiju života. Dok sam pregledao povrijeđenog džudistu, iz džepa mu je ispala medalja, uzeo je u ruke i stisnuo na grudi da se ne izgubi, srce mi se cijepalo od tuge i posle čitavog života u hirurgiji iz oka mi je potekla suza – napisao je dr Grebeldinger.