No, uprkos minskim poljima, bodljikavim žicama i mrkim pogledima, dva puta su doskorašnji zemljaci ipak našli način da se ujedine. Nažalost, ni tada ne zbog srećnih okolnosti.
Sredinom godine dvije smrti su potresle cijeli region. I dok je odlazak Dražena Petrovića, koji je stradao 7. juna u saobraćajnoj nesreći, polako išao ka zaboravu, 16. dana septembra desio se novi šok.
U Veloj Luci na ostrvu Korčula isplivalo je beživotno tijelo Roka Petroviča, piše Kurir.
Jugoslovenski Džejms Din
Fantastični skijaš bio je totalno drugačiji od svih. Nije bio samo sportista, već intelektualac, boem, pjesnik, borac za ljudska prava u sportu…
Sin je čuvenog Krešimira Petroviča, naučnika iz Ljubljane koji je inače porijeklom iz Hrvatske. Mladi Rok je brzo pobrao simpatije ljubitelja zimskog sporta, ali i dama.
Petrovič se nije ponašao po uobičajenim standardima za tadašnje jugoslovenske prilike. Način razmišljanja, stil oblačenja i frizura učinili su ga velikom zvijezdom.
Rođen 5. februara 1966. godine u Ljubljani, a prema sopstvenom priznanju, za profesionalni sport se opredelio kada je imao devet godina.
– Bila je to moja prva velika odluka u životu. Meni je skijanje bilo ispred mnogih drugih stvari – rekao je Petrovič
Svjetski šampion
Sa samo 17 godina je postao omladinski prvak svijeta u slalomu održanom u Sestrijereu.
Ušao je u istoriju kada je u sezoni 1985/86 uspio da osvoji Kristalni globus u slalomu ispred Ingemara Stenmarka, Paula Fromelta i Bojana Križaja koji su imali po 25 bodova manje od njega izjednačeni na drugom mestu. Te sezone je pobjeđivao u Sestrijereu, Vengenu, Lilehameru, Valiju i naravno Kranjskoj Gori, a na podijumu je bio još dva puta. Postao je prvi skijaš sa prostora tadašnje SFRJ koji je osvojio Svetski kup.
Sledeće godine Jugoslavija ga je opet slavila jer je na trci Svetskog kupa u Krajnskoj Gori prvi bio Bojan Križaj, a drugi upravo Rok Petrovič!
Legendarni Ingemar Stenmark je na pitanje, da li je zadovoljan formom, odgovorio:
– Nije loše, ali niko ne vozi tako kao Rok – rekao je legendarni Šveđanin.
Ironija sudbine povezala Dražena i Roka
Te 1986. godine bio je proglašen za najboljeg sportistu Jugoslavije. Ironija je da je naslijedio Dražena, koji je godinu dana ranije bio najbolji.
No, nakon sezone iz snova, nije uspio da ponovi ni blizu isti rezultat.
Karijeru je završio 1988. godine, da bi potom počeo da se bavi naukom.
Tragična i misteriozna smrt
Upisao je studije na Sportskom fakultetu u Ljubljani, a diplomirao je 1991. godine na temi “Kršenje ljudskih prava u sportu” sa prosečnom ocenom 9,5.
Nastavio je sa postdiplomskim studijama i već je napisao magistarski rad na temu “Diskretno simulacijsko modeliranje biomehaničkih struktura osnova alpskog skijanja”.
U devetom mjesecu 1993. godine, nekoliko dana uoči odbrane, otišao je na odmor na ostrvo Korčula. Nesrećnim spletom okolnosti poginuo je 16. septembra 1993. godine prilikom ronjenja na dah. Imao je samo 27 godina, a magistarsku titulu je dobio posthumno.
Njegov otac je bio porijeklom iz Vele Luke, pa je Rok rado dolazio u ovo mjesto. Dežurnom kapetanu javili su da je pronađeno jedno beživotno tijelo. Rođak kapetana je bio na mjestu gdje je Rok stradao. Nije uspio da pomogne Roku, iako ga je vidio kako leži na dnu mora. Pravdao se kasnije da je bio pod stresom. Sačekali su ronioca, koji je izvukao Rokovo tijelo. Odvezli su ga do Vele Luke, a tamo se već nalazio otac Krešo. Ubrzo su tijelo preminulog sportiste odvezli u Dubrovnik na obdukciju.
Rok je, prema zvaničnoj verziji, doživio nesreću oko 18 časova dok je ronio bez kiseonika na dubini od 15 metara. Dok je ronio imao je samo masku i kameru. Obdukcija je pokazala da je uzrok smrti utapanje, što je verovatno posljedica toga što je Petrovičev stomak bio prepun tokom ronjenja.
Prorekao sudbinu
Nije mu svidelo u kom pravcu ide sport, ali i život uopšte.
– Sudeći po onima koje znam, te po onome što saznajem preko njih, slovenačka omladina, a vjerujem da to važi i za omladinu u cjelini, nema jasnih i pravih motiva. Mnogim mladima u Sloveniji jedini cilj predstavlja novac, potom žurke. Ta jednostranost u motivu morala bi da zabrine sve kojima je do daljeg izgrađivanja jedne ali zaista samoupravne socijalističke Jugoslavije. Pragmatizam, filovan nekim površnim hedonizmom ne može biti recept za prevladavanje prilika u kojima se nalazimo. Dodamo li tome ono što sam već rekao, da se sve manje čita i obrazuje, da se znanje gotovo i ne cijeni – eto sjajnog načina da svi zajedno odemo u bestraga – govorio je čuveni skijaš.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.