Mnogi su vjerovali da je to ekipa koja može dogurati daleko, čak i do finala.
Na početku takmičenja, u grupi pod vođstvom Miljana Miljanića, ta Jugoslavija je odigrala 0:0 sa Brazilom, a u posljednjim minutama je Oblak iz Hajduka pogodio stativu. U drugoj utakmici Jugoslavija je deklasirala Zair sa 9:0, a plasman u dalji tok takmičenja obezbijedila je u trećoj utakmici grupe protiv Škotske, odigravši neriješeno 1:1.
Jugoslavija se tada našla u četvrtfinalnoj grupi sa SR Njemačkom, Švedskom i Poljskom. Sve tri utakmice je izgubila. Međutim, najviše sumnji izazvala je utakmica protiv SR Njemačke, koju je Jugoslavija izgubila sa 2:0 – glatko, kao da nije ni postojala na terenu. Naime, mnogo decenija kasnije proširila se priča da je Josip Broz Tito “prodao” tu utakmicu Zapadnoj Njemačkoj za 700 miliona maraka duga, koliko je Jugoslavija tada dugovala zapadnonjemačkim bankama.
Na čemu se temelje tvrdnje onih koji šire ovu priču?
Prije svega, nesloga među jugoslovenskim reprezentativcima uzela je maha – igrači su se posvađali sa Savezom zbog neisplaćenih premija, kao i zbog izbora čije će kopačke nositi. Svako je nosio kopačke svog sponzora, pa je Savezu propao sponzorski ugovor.
Samo 24 sata prije utakmice protiv Njemačke, jugoslovenske fudbalere posjetio je Tito! Nikada ranije ni kasnije nije posjetio Njemačku. Svima je bilo čudno zašto se Tito iznenada pojavio među reprezentativcima. Pričalo se da je Tito posjetio Njemačku kako bi Jugoslaviju oslobodio okova kredita od 700 miliona maraka, koji su pritiskali fiskalnu scenu tadašnje države.
Dan prije utakmice protiv Njemačke u Diseldorfu, Tito je došao u hotel „Park“ gdje je boravila jugoslovenska reprezentacija. Kako taj kredit kasnije nikada nije vraćen, a Jugoslavija je lako izgubila od Zapadne Njemačke, tako se i priča o “puštanju“ proširila.
– Nakon poraza proširila se priča da je utakmica bila namještena, da smo je prodali za kredit koji nam je dao njemački kancelar, da je Njemačka kupila titulu svjetskog prvaka, da nikada nismo vratili tih 700 miliona maraka… Ne znam, jednostavno nismo igrali dobro, a i iznutra smo bili truli – rekao je tadašnji golman Jugoslavije Enver Marić, piše dnevno.hr.
Dodaje kako je „Puma“ nudila bogate ugovore ako igrači promijene kopačke.
– Dragan Džajić i ja smo dobili po 20.000 maraka jer smo obuli njihove kopačke. Zatim, premije za plasman na SP, koje su tada iznosile velikih 15.000 maraka, Savez nije htio da isplati. Atmosfera je bila užasna, raspali smo se. Tim se raspadao – otkrio je Marić.
Svojke viđenje dao je i Jovan Aćimović.
– Titov dolazak je poremetio pripreme za utakmicu protiv Nijemaca. Da je bio neko drugi u posjeti, to bi bilo neprihvatljivo, ali radilo se o Titu. Trebalo je da imamo uobičajene sate odmora i pripreme za utakmicu, ali kako se Tito pojavio tako smo morali da stojimo u špaliru, umaramo se i čekamo. Gomila Titovih poltrona motala se oko nas, dosađivala nam. Zapravo, nikoga nije bilo briga za reprezentaciju. Tito se pojavio na trenutak, pozdravio nas nakon sve te gužve – i otišao. A mi smo izgubili utakmicu – izjavio je Aćimović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.