Zbog Prosinečkog nosio broj 7: Postao treći na vječnoj listi, dao više od 1.700 golova

Jedan od najbolji rukometaša svih vremena sada je selektor Makedonije i pred sam početak takmičenja dobio je novi ugovor.

Kao reprezentativac je sa sedmicom na leđima u dresu Makedonije dao 1.728 golova i treći je na vječnoj listi, iza Gudjona Valura Sigurdsona i Petera Kovača, a daleko je ispred igrača poput Mikela Hansena, Nikole Karabatića, Talanta Dušebajeva, Endija Šmida… Ipak, malo ko zna da je on zapravo tu sedmicu ponio zbog Crvene zvezde i Roberta Prosinečkog!

– Najvažniji sportski događaj u djetinjstvu bio je derbi Crvene zvezde i Partizana. Nisi sve mogao da gledaš na TV kao danas. Imali smo tranzistor i oko njega se okupljali. Slušali smo i zamišljali šta se događa na terenu. Morao si da razvijaš maštu. U Svetom Nikoli bilo je mnogo navijača oba kluba i dosta međusobnog prepucavanja. To je bila osnovna podjela. Bilo je, naravno, i navijača Vardara, i nekolicina Dinama i Hajduka. Međutim, najveći derbi je bio ovaj beogradski. Dobro se sjećam evropske titule Zvezde u Bariju. Tata je prije toga išao vozom za Beograd na polufinale s Bajernom, kada se nebo otvorilo pred 90.000 ljudi u posljednjem minutu, a navijači poslije svega u euforiji izletjeli na teren, čupali busenje trave i golove noseći ih kući za uspomenu. Gol Darka Pančeva na stadionu u Bariju se ne zaboravlja. Imao sam njegov dres iz Vardara sa brojem 9. U porodičnom albumu ostala je slika sa fudbalskog terena Ovčeg polja – mali Kire u Darkovom dresu i zlatna kopačka – piše u svojoj biografiji “Uvijek na pobjedu”.

Desni bek koji je igrao za Pelister, Zagreb, Vesprem, Sijudad Real, Atletiko Madrid, Barselonu i Nant sada je selektor Makedonije i trener Alkaloida, u kome trenira Uroša Borzaša, a svoju sedmicu je uzeo zbog drugih sportova.

– Rastao sam uz nevjerovatnu košarkašku generaciju sa Draženom Petrovićem, Divcem, Rađom i Kukočem. Posljednja jugoslovenska generacija. Obožavao sam Tonija. Taj stil, lijeva ruka, šut sa distance, prolaz, tehnika, nešto slično onome što je poslije imao Bodiroga. Toni je igrao u timu s Petrom Naumovskim. Kao pojava – faca, miran, nikada se nije radovao pretjerano, nikada ga nisi vidio iznerviranog. Staložen, mirna ruka, zabije tricu, dribling i polaganje. Igrao je glavom, bio je majstor. Zbog njega i trenera Ilije Janeva, tatinog prijatelja koji i danas vodi rukometnu školu u Svetom Nikoli, izabrao sam broj sedam. Broj sedam je nosio i Robert Prosinečki. Imao sam i desetku Dragana Piksija Stojkovića. U prodavnici moje majke prodavali su se dresovi Crvene zvezde, na koje si mogao pjenom da nalijepiš broj. Sedam i deset su mi bili omiljeni. Volio sam i Deju Savićevića. Kakvi kreativci! Samo jednom se rađaju takvi igrači – objasnio je Kiril Lazarov.