Iako je prošireni format donio 36 klubova koji se takmiče kroz ligu, element izvjesnosti se vratio tokom nokaut faze, sa šest prošlogodišnjih četvrtfinalista koji su ponovno stigli do posljednjih osam. Aston Vila i Inter zamjenjuju Mančester sitii Atletiko Madrid kao jedine promjene.
U Minhenu se sastaju Bajern Minhen i Inter Milan
Inter je tim sa najmanje primljenih golova, dok Bajern ima jedan od najboljih napada.
U Londonu Arsenal dočekuje Real Madrid.
Tobdžije oslabljene neigranjem Gabrijela, ali ohrabrene povratkom Bukaja Sake.
Optin model predikcije drži Barselonu kao favorita za podizanje ušatog trofeja na Alijans areni u Minhenu, sa čak 20% šansi. Tm Hansija Flika je broj 1 i prema “Power ranking” sistemu Opte, gdje je tek neznatno ispred Arsenala. Opta na ovaj način ocjenuje više od 13.000 klupskih timova širom svijeta, bazirano na rezultatima, sa nulom kao najgorim i 100 kao najboljim skorom.Međutim, statistika je jedno, a teren nešto sasvim drugo. U utorak uveče nas očekuju prva četvrtfinala, a u njima se sastaju Bajern Minhen – Inter Milan i Arsenal – Real Madrid.
Bajern – Inter
Istinsko evropsko nasljeđe, i repriza finala Lige šampiona iz 2010. godine, kada je pobjeda Intera od 2-0 omogućila osvajanje istorijske triplete pod vođstvom Žozea Murinja u njegovoj posljednjoj sezoni u italijanskom klubu. Inter je na pravom putu da ponovi taj podvig. Bez obzira na razočaravajući remi 2-2 sa Parmom za vikend, tim Simonea Inzagija i dalje sjedi na vrhu Serije A, a čeka i revanš polufinala Kupa Italije protiv komšija Milana (1-1 posle prve utakmice). Ipak, najveći izazov je u Minhenu.
Mnogi možda ne smatraju Inter favoritima za prolaz u polufinale — a kamoli za osvajanje LŠ — ali vrijedi istaknuti koliko su čvrsti bili u Evropi ove sezone. Njihov jedan primljeni gol u osam utakmica ligi je ubjedljivo najmanje od bilo koje ekipe, a pet uzastopnih pobjeda sa tzv “clean sheetom” je najduži niz bez primljenog gola u ovom takmičenju, u kojem Inter učestvuje od ranih 1960-ih. Inzagijeva 3-5-2 formacija je ispunjena fluidnim rotacijama širom terena, posebno među njihovim širokim centralnim bekovima, koji imaju slobodu da se pomjere napred kada se ukaže prilika. Takve rotacije su zasnovane na stilu koji želi da rastegne protivnika širom terena, sa ving-bekovima Federikom Dimarkom i Denzelom Dumfrisom kao ključnim oružjem u Interovom napadu.
Inter želi da ubaci loptu u te široke kanale kada ulazi u završnu trećinu — povlačeći zadnju liniju protivnika prije nego što pošalju loptu nazad u opasnu zonu gdje čeka plavo-crna lisica Lautaro Martines. Fluidnost Intera u posjedu lopte mogla bi posebno da bude korisna kada se traži način da se zaobiđe neumorna presing taktika Bajerna. Nijedna ekipa u Ligi šampiona nije prosječno imala više visokointenzivnih presinga u završnoj trećini po utakmici ove sezone od Bajernovih 121.8, obično oslanjajući se na individualni kvalitet i fizičku nadmoć koju ofanzivci Kompanijeve ekipe poseduju.
Ipak, ovo je bila ranjiva taktika u Evropi ove sezone, što je najbolje pokazao poraz od 4-1 protiv Barselone u oktobru, gdje je novi menadžer Vinsent Kompani gledao kako mu barsa rastavlja tim na sitne djeliće, pritom s lakoćom izbjegavajući njegov presing čovjek-na-čovjeka. Istina je da je Bajern malo i teturao kroz LŠ jer su ga porazi od Aston Vile, Barselone i Fejenorda primorali na plej-of sa Seltikom. Ipak, Bajern ima jednu od najjačih odbrana u Evropi, sa svega 0.65 očekivanih primljenih golova bez penala. Tu ih ne odlikuje samo blokiranje šuteva rivala, već i sprečavanjem da uopšte uđu u posljednju trećinu terena — to je tzv. “taktika gušenja” koju Kompani pokušava da nametne kada njegovi igrači nisu u posjedu lopte.
U napadu, očigledna prijetnja dolazi od Harija Kejna kao najefikasnijeg napadača Evrope ove sezone. Njegovih 10 golova su dvostruko više nego kod njegovog saigrača Mišela Olisea, koji je sa 5 golova drugi strelac, Nijedan tim Lige šampiona nije pokušao više ubacivanja lopte u tzv. “opasnu zonu” iz igre nego Bajern sa svojih 192 pokušaja. To je rezultiralo sa sedam golova glavom, što je takođe najviše u takmičenju ove sezone. Oni se najčešće generišu iz Oliseove finte ka unutra, čime prebacuje loptu na jaču lijevu nogu ili nakon ubacivanja od strane Džošue Kimiha. Razlika u kvalitetu između dva tima je veoma mala. Stoga je i prognoza pobjednika toliko teška.
Arsenal – Real Madrid
Pogled na istorijske knjige pokazuje da Arsenal nikada nije izgubio od 15-ostrukih evropskih prvaka Real Madrida u zvaničnim takmičenjima. Ipak, činjenica je da su se klubovi samo jednom ranije našli u žrebu zajedno — u osmini finala Lige šampiona 2005-06, u utakmici koju je Arsenal dobio ukupnim rezultatom 1-0. Te godine Tobdžije su dogurale do finala, gde su izgubili protiv Barselone. Menadžer Arsenala Mikel Arteta će po svoj prilici biti zadovoljniji što se suočava sa Real Madridom nego sa njihovim gradskim rivalima, nakon što je ekipa Karla Ancelotija, aktuelni evropski prvak, izbacila Atletiko Madrid nakon skandalozne odluke u penal-seriji. Tvrdoglava odbrambena blokada Dijega Simeonea vjerovatno bi bila izvor frustracije za Arsenal, s obzirom na njihove poteškoće u razbijanju takvog bloka ove sezone. Igranje protiv Real Madrida na otvorenijem terenu možda će čak i koristiti Arsenalu, iako je njihov napad bio meta žestokih kritika u Premijer ligi. Uloga džoker veziste Mikela Merina kao pomoćnog centralnog napadača ostaje daleko od idealne — ali to je što je za Artetu. Povratak Bukaja Sake daje tračak nade da će Tobdžije pnovo biti ofanzivna sila kao u prvom dijelu sezone.
Defanzivno, Arsenal je jednako jak kao bilo koja ekipa na kontinentu, sa svojih 0.79 očekivanih golova, što je treći najbolji rezultat u ligi petice ove sezone. Ipak, nepredvidivi, spontani napadački stil Real Madrida razbija i najtvrđe odbrane, jer stepen individualne kreacije koju posjeduju VInisijus i Mbape, potpomognuti Belingemom i Valverdeom može da otključa svaku bravu. Ančelotijev pristup manje se bazira na rigidnoj strukturi, a više na davanju slobode izvanrednim napadačima da se međusobno rotiraju. Karleto vjeruje svojim igračima u donošenju odluka u izgradnji napada, gdje mogu vrlo lako da stvore prednost u opasnim dijelovima terena. Ovdje se vidi ako Real s lakoćom iznosi loptu u trouglu, navlačeći napad Sitija na lijevu stranu, čime se stvara ogromna praznina desno za Mbapea i Rodriga:
Arsenal je imao stopu od 43% svojih posjeda koji su završavali šutom prošle sezone, ali ta stopa je ove godine pala na 36%. Fer je reći da golovi nisu bili toliko problem za njih u Evropi, sa pobjedama od 5-1 i 7-1 protiv Sportinga i PSV — da ne spominjemo dvije pobede kod kuće od 3-0 protiv Monaka i Dinamo Zagreba — pokazujući da mogu da zablistaju kada su svetla reflektora najjača. Ono što brine je povreda Gabrijela, koji će biti van terena do kraja sezone. Time je razdvojeno zastrašujuće partnerstvo sa Vilijamom Salibom na poziciji centralnog beka. Uzbudljiva vest za navijače Arsenala je povratak Bukaja Sake nakon duge povrede zadnje lože. Desni bek Ben Vajt takođe pojačava roster Tobdžija, nakon što se vratio protiv Evertona za vikend. To bi moglo da dovede do povratka Artetine omiljene desne strane trougla ako bi zajedno počeli Saka, Vajt i Martin Odegard. Ta trojka je bila jedna od najboljih u Premijer ligi u posljednjim sezonama. Biće zanimljivo gledati kako će se Arsenalov defanzivi bedem nositi sa ubitačnim napadom Reala. Sa Mbapeom i Vinisijusom koji preferiraju lijevu stranu, nije iznenađenje vidjeti da većina ulazaka Realovih igrača u kazneni prostor najviše dolazi sa te strane. Džud Belingem rado ulazi u poluprostor na lijevoj strani — odakle može da šalje centaršuteve na drugu stativu ili da dodaje lopte u prostor za krilnog igrača. On je takođe opasan kada tempira kasni ulazak u zonu penala.
Uz sav svoj kvalitet i individualnost u napadu, Real Madrid ima problema pozadi. Njihov remi 4-4 protiv Real Sosijedada sažima sezonu u kojoj su trenuci briljantnosti prikrivali očigledne strukturalne probleme tima u odbrani. Mbapeov dolazak smanjio je efikasnost Madridovog presinga. pa je Ančeloti posegao za formacijom 4-4-2 koja se može lako otvoriti. Realovi defanzivci su bili nemilosrdno izloženi u porazima 4-0 i 5-2 ove sezone protiv Barselone, koja je dosledno pronalazila igrača iza četiri vezna igrača. Stoga će biti zanimljivo videti kako će Arsenal eksploatisati ove Realove mane u nesumnjivo sjajnom dvomeču koji nas čeka, prenosi Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu