U finalu su bili bolji od Intera rezultatom 3:2, iako su u jednom trenutku gubili sa 2:0.
Pretilo je da uvodni dio meča prođe u jednom sporom ritmu, ali je ispitivanje snaga kratko trajalo, pa se ubrzo krenulo sa šansama na obje strane terena.
Prvu je imao Inter kome su pripali uvodni trenuci utakmice. Glavni akter je bio kapiten neroazura Lautaro Martines koji je sjajno primio loptu poslije duge lopte Bastonija, ali je Čao dobro intervenisao.
Ova šansa je dala krila Interu, koji je ubrzo ponovo zaprijetio Menjonu. Ponovo jedna dobra lopta od sada Nikolo Barele, koju Mehdi Taremi nije pretvorio u gol.
To je bio znak za Milan da moraju da se probude i da zaigraju dosta konkretnije. Pa je tako nominalni gost na ovom meču svoju prvu šansu imao preko Rejndersa koji je bio u lošoj situaciji, pa zbog toga nije mogao da više prijeti golu Intera.
Odlično se Holanđanin uveo u ovaj meč, pa je imao i najbolju priliku u prvom dijelu utakmice, gdje je uspio da jednim driblingom izbaci čak trojicu, ali je potom loše šutirao i lopta je otišla pored gola.
Poslije ove šanse ponovo je Inter bio bolji tim na terenu, a dobar šut je ka golu Menjona uputio Dimarko, ali se istakao Menjon i još jednom pokazao o kakvom se golmanu radi.
Usledio je jedan mirniji period meča, gdje smo vidjeli dosta borbe na terenu, ali malo prilika.
Morao je Simone Inzagi da već u 34. minutu izvrši prvu izmjenu, jer se Čalhanoglu požalio na povredu.
Inter je potom bio često bezidejan, u mnogo situacija u finišu prvog dijela meča nisu znali šta će sa loptom, dok je Milan bio više konkretan, ali je odbrana neroazura bila čvrsta.
Jeste da je kraj prvog poluvremena pripao Interu, ali nije se to toliko vidjelo na terenu, sve do poslednjeg momenta.
Taman kada su svi mislili da će se na poluvrijeme otići sa nerešenim rezultatom, Lautaro Martines je doneo veliku radost navijačima Intera.
Još jednom je bio koban po odbranu Milana i poslije jedne kontre uspio je da matira Menjona, pa je tako Inter na poluvrijeme otišao sa prednošću od 1:0.
Ako je prvo poluvrijeme razočaralo drugo svakako nije, jer smo tu gledali efikasnije i sa dosta više ritma nego u prvom dijelu meča.
A sve je počelo samo dva minuta poslije zvižduka sudije.
Inter je iz prve akcije došao do drugog gola. Sjajno je primio loptu koju je dobio iz posljednje linije i hladnokrvno potom prosledio loptu pored Menjona.
Morao je Konseisao da reaguje, pa je na teren poslao Rafaela Leaa, a Portugalac je odmah napravio razliku na terenu, jer je nad njim napravljen faul na ivici kaznenog prostora, poslije kojeg je Milan preko Tea Ernandesa smanjio prednost Intera.
Poslije gola momentum je bio na strani ekipe Milana, ali taj period igre Milan nije iskoristio da dođe do izjednačenja. I tu je heroj Intera bio Jan Somer i Bastoni koji su sačuvali mrežu svog tima.
Zaustavio je Švajcarac pokušaj Pulišića, dok je šut Rejndersa glavom odbranio Bastoni.
Kada je Inter preživio taj krizni period igre, počeli su neroazuri da stvaraju šanse, pa je tako i Taremi bio blizu da drugi put zatrese mrežu, a nekoliko trenutaka kasnije i Lautaro bio nadomak svog novog gola.
Centrimetri su u 71. minutu dijelili Inter od trećeg gola, ali je udarac glavom Karlosa Augusta završio na gol-liniji, gdje je Menjon uspio da izbaci loptu i tako spreči Inter da poveća svoju prednost.
Ipak je Milan uspio da dođe do dugo očekivanog gola. Teo Ernandes koji je junak izjednačenja rosonera, sada je proleteo po lijevoj strani, uspio da vrati loptu u kazneni prostor, gdje je bio Kristijan Pulišić koji je uspio da se okrene i tako pogodi sami donji ugao gola Somera, koji je sada bio nemoćan.
Mogao je Denzel Damfris da se proslavi, jer je u kratkom vremenskom periodu imao dvije dobre šanse, ali je prvo loptu poslao preko gola, a onda mu je Menjon odbranio šut u samom finišu meča – piše B92.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu