Bio je jedan od najprepoznatljivijih sportskih komentatora, a njegova smirena, ali emotivna naracija obilježila je pet Svjetskih prvenstava i četiri Evropska prvenstva.
Njegove riječi i prepoznatljiv ton ostali su dio uspomena na „magične noći“ Svjetskog prvenstva 1990. godine. “Bađo… Bađo… Bađo… goooool! – uzvikivao je dok je prenosio majstorije čuvenog asa.
Sjećanja nas vode i do “prokletih” penala u Pasadeni 1994. godine, kada je Italija izgubila finale Svjetskog prvenstva. Bio je tu i 1973. godine, kada je slavio pobjedu Milana u Kupu pobjednika kupova, a kasnije i Lacija (1999) i Parme u Kupu UEFA.
– Ima prostora za Alemaa… Kareka… ponovo do Alemaa… šut i lopta je u mreži! Sjajna akcija Napolija – prenosio je uzbuđeno finale Kupa UEFA protiv Štutgarta, kada je Maradonin Napoli osvojio titulu.
Picul je svoj prvi prenos imao 8. aprila 1970. godine, kada je komentarisao utakmicu Juventus-Bolonja u baražu Kupa Italije u Komu. Poslije 32 godine, u avgustu 2002, oprostio se od mikrofona prenoseći prijateljski meč Italija-Slovenija. Ipak, ostao je prisutan na televiziji kroz emisije poput “Domenica Sprint” i “Domenica Sportiva”.
Tokom finala Evropskog prvenstva 2021. godine između Italije i Engleske, iako zvanično u penziji, obratio se okupljenima u rodnom Kormonsu, najavio sastave i uzviknuo: “Mi smo prvaci Evrope!” Bilo je to “sve vrlo lijepo”.
Ci ha lasciati Bruno Pizzul 💔
La sua voce inconfondibile ci ha raccontato tante gare, soprattutto le emozioni della nazionale azzurra. pic.twitter.com/fehu8U3ZLT
— Eurosport IT (@Eurosport_IT) March 5, 2025
Sjećanje na tragediju na Hejselu
Nezaboravna je njegova potresna priča o tragediji na stadionu Hejsel u Briselu, gdje je 1985. godine tokom finala Kupa šampiona između Juventusa i Liverpula poginulo 39 ljudi.
– Osjećao sam se slomljeno – rekao je kasnije u jednom intervjuu.
– Došli smo u prelijepi, civilizovani evropski grad da prenosimo fudbalsku utakmicu, a završili smo izvještavajući o smrti i stotinama povrijeđenih – rekao je tada.
Posebno ga je pogodio trenutak kada su mu dvojica mladića prišla u potrazi za pomoći.
– Tražili su da njihovim majkama javim da su živi. Odgovorio sam da ne mogu, jer nisam želio da dodatno uznemirim porodice onih koji nisu imali istu sreću. U takvim trenucima suočavate se sa strašnim dilemama, jer je stvarnost koju treba prenijeti van svih okvira normalnog izvještavanja – rekao je on.
Kritičan prema modernim sportskim komentarima
Picul je uvijek imao rezerve prema novom stilu sportskih prenosa.
– Svi su oni dobri, naravno, ali danas komentatori pričaju previše… U moje vrijeme su nam govorili da ne govorimo previše, a zamislite danas – govorio je s dozom nostalgije.
Odlaskom Bruna Picula, Italija je izgubila glas koji je decenijama pratio njen fudbalski tim i oblikovao sjećanja miliona navijača.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu