Za Srpskainfo govorila je o planovima, kao i radu sa djecom, a navela je da još nije sigurna kako će izgledati nastavak njene karijere.
– Vidjet ćemo još ništa nije definitivno odlučeno. Krećemo sa pripremama 5. maja i biću sa timom – rekla je Čađo.
Govoreći o angažmanu u nekom od klubova kaže da duži vremenski period bila u trenažnom procesu i osjetila da joj je potreban mali odmor.
– Još definitivno nisam odlučila da li ću da nastavim da igram ili da prestanem, šta god da bude ja se tome radujem, ali sigurno ću na neki način ostati sa reprezentacijom – istakla je Saša Čađo.
Najljepše uspomene
Kaže da nikada nije razmišljala o broju odigranih utakmica u nacionalnom dresu.
– Pred početak utakmice je u Beogradu protiv Sjeverne Makedonije tim menažer mi je rekao “dobićeš drugu nadmajicu”, meni ništa nije bilo jasno. I onako na jedan lijep i emotivan način mi smo to obilježili. Bila je stvarno 100. utakmica i poslije povrede opet vraćanja na teren, tako da sam baš bila emotivna i onako poprilično me sve to dirnulo. I nekako to su moje najljepše uspomene. Stvarno sam bila presretna i mogu da kažem ponosna na sebe zbog tog velikog broja odigranih utakmica – kaže ona.
Prema njenim riječima uvijek kad je bila pozvana u reprezentaciju bilo joj je prioritet da da svoj maksimum i da na svake pripreme dođe fokusirana i odradi posao najbolje moguće.
Sve dosadašnje utakmice, klubovi, kao i reprezentacija definisale su je kao osobu i stekla je prijatelje za čitav život.
– Imam tri mlađe sestre, ali sa djevojkama iz reprezentacije sam odrasla. Mogu da kažem, Jelena Milovanović, ja sam joj vjenčana kuma, to su stvarno neka prijateljstva za čitav život. Dan-danas smo svakodnevno u kontaktu, pratimo što se dešava za naredni period, planiramo. Tu smo da podžimo srpsku košarku na bilo koji način i svakodnevno radimo na popularizaciji sporta, pogotovo među ženama i djevojčicama.
Saša Čađo je član reprezentacije Srbije 15 godina, a sa Marinom Maljković koja predvodi reprezentaciju ima fenomenalan odnos.
– Zahvaljujući njoj pokrenuli smo ovdje u Institut za ženski sport gdje djevojčice osnovnoškolskog uzrasta, od 6 godina pa nadalje, imaju besplatne treninge. Trajemo već godinu dana i preko 200 djevojčica su naši članovi. Tu su organizovana razna okupljanja, takmičenja, čak i putovanja u Srbiju gdje se djevojčice koje treniraju kod nas takmiče sa djevojčicama u Srbiji – ispričala je ona.
“Košarka treba baš da se zavoli”
Pošto se više priča o muškom sportu, prema njenim riječima trude zbog rezultata koje su postigle i ličnih iskustava da pokažu da djevojčice mogu dosta i da im treba samo pružiti lijepu podršku i motivisati ih i pokazati da je sve moguće.
– Mislim da košarka baš treba da se zavoli. Dijete kao dijete ono najviše zavoli tu igru, druženje, tu interakciju sa drugom djecom, pogotovo ako su djeca iz svih dijelova svijeta, ali najvažnije je za dijete je da zavoli igru. Da li će to biti košarka ili odbojka ili nešto, važno je da uključujemo što veći broj djevojčica da se bavi fizičkom aktivnošću. Ne mora djevojčica ni biti profesionalni sportista, ali će biti neki direktor, vodiće neku svoju organizaciju – istakla je ona.
Dodala je da se kroz košarku može naučiti dosta liderskih sposobnosti, a tu je i vođenje, rad na samopoznanju, zdrav način života i disciplina.
– Uvijek volim da kažem košarka je za stvarno inteligentne ljude jer pored trčanja i velike borbe koja se pokaže na terenu, košarka ima jako dosta informacija koje je potrebno znati da biste došli do određenog nivoa – smatra Saša Čađo.
Govoreći generalno o sportu istakla je da je za djecu mnogo važan.
– Što se prije dijete uključi u neku od fizičkih aktivnosti, to ćete prije i vidjeti rezultate jer što se tiče i kondicije i razmišljanja, jednostavno dijete postaje razigranije i budi se znatiželja. Mislim i samo to druženje i takmičarski duh se pravi – rekla je ona.
Dodala je da se djeci kroz igru na zdrav način jača tijelo, a i mentalna snaga. Iako oni možda nisu toga svjesni to ih sprema za nešto kasnije, jer ako sa 6-7 godina nauče da savladaju neku vježbicu ili prepreku, kasnije će lakše savladati neki problem ili izazov. Jednostavno – budi se snalažljivost.
Saša je promoter 24. međunarodnog košarkaškog kampa na Jahorini koji organizuje Košarkaški klub Partizan.
– Toliko me raduje što sam dio ovakvog kampa i ovakve priče jer veliki broj djece dolazi i stručna lica su njima, dosta je fizičke aktivnosti, kao i aktivnosti van terena. Edukativnog je karaktera i dijete kad mu se posveti 7 dana, baš onako kad mu napraviš da mu je sve lijepo, igra, druženje, spavanje, odmor, ono koliko god da je radilo vratiće se kući puno energije i lijepih utisaka. Znači uvijek nešto pozitivno, i kad se puno radi opet se dođe kući sa nekim pozitivnim rezultatom. Pozvala bih djecu da se pridruže tako lijepoj fizičkoj aktivnosti i poslije jednog kampa mogu se uključiti u nešto drugo, čisto da vide kako je to, ali ovo je mislim jedan lijep način da se počne usavršavati dijete za neki veći nivo – istakla je Čađo.
Najdraža medalja
U dugogodišnjoj karijeri ona je ostvarila brojne rezultate, a neki od njih su joj posebno obilježili karijeru.
– Ima tu dosta lijepih rezultata, naravno olimpijska medalja stvarno ima svoju težinu, ali mogu da da izdvojim medalju u Beogradu 2019. godine, našu evropsku bronzu i opet to ima neku svoj čar igrali smo među svojim prijateljima, rodbinom, svi su imali priliku da dođu da nas podrže i da gledaju vrhunsku košarku poslije dugo vremena kod nas – istakla je ona.
Najviše vremena u poslednjih godinu dana provela je u Banjaluci, prije svega zbog porodice i prijatelja.
Rad sa djecom
– Rad sa djecom je nešto što me ispunjava, tu sam vikendom kad imamo besplatne treninge za djevojčice, sa sestrom smo otvorile vrtić, pošto je sestra vaspitač, pa i tu radimo sa djecom. Tako da, u budućnosti sebe vidim da živim u Banjaluci i htjela bih tu da ostanem i na neki način mislim da bi to bio moj društveni doprinos da pokušam da motivišem što više djevojčica da počnu da se bave nekom fizičkom aktivnošću, da počnu da razmišljaju da budu u nekoj sferi sporta – istakla je ona.
Tokom prethodnih godina Saša je često pružala podršku porodici Gajić u borbi protiv Laforine bolesti. Snježana Gajić, majka Milane koja se bori sa ovom bolešću i Tatjane koja je tu bitku izgubila 2014.godine Saši je dugogodišnja prijateljica. – Trudim se da pomognem na bilo koji način kroz tu njenu borbu, međutim snaga te žene je neizmjerna, nemam tu šta da pričam, njena djela pokazuju. Ona se dugo godina bori ne za samo svoje dijete nego za svu drugu djecu, što mnogo govori o njenoj veličini kao osobe, poslije svega što je doživjela. Za tu ženu stvarno mogu da kažem samo lijepe riječi. Ona mi je u jednom momentu, bila velika inspiracija i na neki način pokazala snagu žene – dodala je Saša Čađo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu