Nikola je ime koje decenijama odjekuje rukometnim svijetom kao sinonim za vrhunsku igru i nevjerovatnu upornost.
Slaven Bilić u razgovoru sa Karabatićem zaključuje kako je Nikola izuzetno „jak u glavi“, a upravo ta mentalna snaga bila mu je ključ u pretvaranju životnih i sportskih izazova u motivaciju.
Njegova priča pruža dragocijene životne lekcije iz kojih se mnogo može naučiti. O bratu Luki, njihovom zajedničkom cilju, porazu na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine, Ivanu Baliću, Đokoviću i rukometu samo su neke od tema o kojima je otvoreno govorio ovaj veliki rukometaš.
U drugom dijelu razgovora Slaven Bilić i Nikola Karabatić dotakli su se i teme Nikolina brata, Luke Karabatića. Nikola je posebno istakao njihovu snažnu povezanost, naglašavajući kako među njima nikada nije bilo rivalstva – naprotiv, zajednički cilj bio je da uspiju zajedno.
Prije nego što se profesionalno posvetio rukometu, Luka je trenirao tenis, a Nikola je isprva imao drugačiju viziju bratove sportske budućnosti.
– Kada je imao 13, 14 godina bio je broj jedan u Francuskoj. Sanjao sam da ga gledam na Rolan Garosu, Vimbldonu. Gledao sam tenis, gledao sam Gorana kako je osvajao Vimbldon, bili smo veliki fanovi. Rukometu se vratio kada je imao 19 i onda smo stvorili novi san – da jednom igramo zajedno. To je bilo nevjerovatno. Među nama nikad nije bilo rivalstva. Uvijek kada bi on dobio, osvojio nešto u tenisu, to bi bilo kao da sam ja osvojio. Ta kombinacija kada smo zajedno igrali bila je toliko jaka – naveo je on.
Dodao je kako mu je bila čast igrati s bratom, ali i kako je osjećao mali pritisak jer mu je cilj bio da zajedno uspiju.
Osvrnuvši se na to kako se za Ivana Balića pisalo da je Mocart, Slaven je upitao Karabatića je li on onda Vagner.
– Kod Ivana sve je izgledalo lako, kao neka inspiracija. Kada je igrao, izgledalo je pomalo kao košarka. Dao bi golove, a da ne znaš kako on to daje. Isto kao kad gledaš Federera – sve izgleda lako. Ima nešto i Mesi. Ja sam više možda kao Đoković, Ronaldo. Imaš rad, disciplinu, svakodnevnu motivaciju da svaki dan naučiš nešto novo, da budeš bolji, da dostigneš svoj limit i da ideš još dalje od svoga mentalnog i fizičkog limita. Sa te strane se osjećam bliže Đokoviću. Vidi se kako on svaki dan daje sve od sebe, disciplina koja ga tjera da bude najbolji – rekao je rukometaš.
Nikola je iz sporta izvukao najmudrije životne pouke. Slaven je istakao kako je evoluirao tokom karijere, od mladog igrača koji je zabijao golove do sazrevanja gdje je postigao da ostali saigrači uz njega budu bolji i kasnije kada su došli mlađi polako je prepustio „mjesto“.
-U suštini to je super, jer sport te uči tome. Jedan put si svjetski šampion, sljedeći put si izgubio u kupu protiv druge lige… Sport te nauči da je takav život. Jedanput si sve, drugi put si ništa… Sport te nauči da moraš konstantno da se razvijaš i da se adaptiraš, prilagodiš novim situacijama – rekao je Nikola i progovorio o povredi koju je doživeo s 37 godina te iz koje je izvukao veliku životnu lekciju.
„Kad se povrijediš, to je takođe jedna povreda ega. Do 37. godine nikad se nisam teško povrijedio, mislio sam da sam mašina, da mogu cijelu karijeru proći bez velike povrede. Vratim se s pauze zbog kovida, četiri mjeseca sam bio u najboljoj formi života… i ukršteni ligament. Dvije nedjelje poslije operacije dobijem trombozu i emboliju pluća. To takođe smanji ego, vidiš da si ništa, mogao sam da umrem. I na tome učiš, pa se vratiš s drugom energijom, pozitivniji si, srećan što još možeš da igraš rukomet. To je onda druga energija, motivacija. Ili učiš od momenata koje si doživio i koji su te spustili dole i učinili jačim, možda ne kao igrača, već kao osobu ili ne učiš i sigurno će ti se opet ponoviti…kroz karijeru i život što ti se dogodi prilike su da učiš i budeš još bolji kao igrač i osoba – kazao je on, te nastavio.
„Prvi put se vidimo, ali moram da ti kažem – strašno si jak u glavi, kao da čitam neku knjigu kako bi se trebalo ponašati ili kao da pričam s nekim psihologom kako bi se trebalo ponašati u praksi – rekao je Slaven Nikoli Karabatiću.
Dotakli su se i sportskih neuspjeha. Nikola je izdvojio neosvajanje Lige šampiona s PSŽ-om 2017. godine kao i poraz od Njemačke na Olimpijskim igrama 2024. godine kada je ujedno i završila njegova karijera.
-Da tako izgubiš u četvrtfinalu. Vodiš dva razlike 15 sekundi prije kraja utakmice… Kada sam bio klinac želio sam da budem reprezentativac i jedan put najbolji igrač na svijetu. Sad kada gledam sve što sam postigao ne mogu i ne smijem se žaliti. Iako je teško završiti karijeru s takvim porazom ispred cijele Francuske, ispred 28.000 ljudi, familije, prijatelja, svi su tu… To je bilo toliko teško, ali u isto vrijeme, toliko sam lijepih trenutaka doživio da to ne bih promijenio – kazao je on.
Slaven ga je upitao je li zadovoljan tretmanom rukometa u svijetu sporta. Nikola je rekao kako je tretman oko rukometa u Francuskoj bio nikakav, ali upravo to mu je bila motivacija, da kroz ono što su osvojili i kako igraju „podignu“ rukomet u Francuskoj da ga ljudi prate i vole.
-To mi je bio cilj i uvijek mi je to bila dodatna motivacija. Naravno da bih volio da rukomet bude veći, da ima veći tretman, ali u isto vrijeme volim što je rukomet sport koji možda nije najpoznatiji na svijetu… Volim tu stranu rukometa – rukomet nije biznis. Rukomet je sport. Može se živjeti od njega. Nikada nećeš biti milijarder, ali naučićeš u životu mnogo od njega… Rukomet stvara dobre ljude – rekao je Karabatić.
Nikola Karabatić je poslao i snažnu poruku djeci i roditeljima.
-Sport je bitan i mislim da je sport škola života…Sport te stvara i mentalno i fizički. Ako uspiješ kao vrhunski sportaš, naravno to je super, ali sportom se treba baviti. Sva deca bi trebala da se bave ne samo jednim sportom već različitim sportovima da vide što vole, da se nauče disciplini i da se nauče zabavljati – otkrio je Nikola.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu