Veoma je lako pričati sada kako je PSŽ dogurao do trofeja Lige šampiona, kako je bilo očekivano možda da konačno urade sve poslije mnogo uloženog novca i previše neuspjeha u eliti evropskog fudbala, ali da su pravi dželati engleskog fudbala to niko ne može da im ospori.
Gledajući unazad od Arsenala, preko Liverpula i Aston Vile, pa sve do Mančester sitija. Razmontirali su premijerligaše kako su stigli i umjeli u ovoj 2025. godini, ali su ih 21. januara svi otpisali u 53. minutu. Samo je zapravo tada nastala mašinerija.
Pred meč protiv Građana, PSŽ je imao sedam bodova i bio kandidat za 25. mjesto, prvo ispod crte za prolaz dalje.
Došla je Gvardiolina četa u Pariz u za 180 sekundi ugasila svaki san, bilo kakvu pjesmu i zapravo pokazala gdje je taj gigant. Svi su pričali o sudaru plastike i da će ona kvalitetnija proći dalje, a onda se dogodilo nešto zbog čega smo morali da pretpostavimo ko će biti novi prvak Evrope.
Nakon gola Halanda u 53. minutu, Mančester siti je imao 2:0 usred Pariza i trenutak koji nije ni sluti da će ispustiti. Čak ni da je to moguće, naročito što smo gledali igrače u tamno plavoj opremi kako pognute glave idu ka centru. Nismo mnogo čekali na spektakularan preokret, svega 22 minuta je bilo potrebno da nas ubijede na nisu plastika.
Od 0:2 do 4:2 za jedno poluvrijeme je svakako nešto za pamćenje svakog stanovnika Pariza, ali i nauk da se niko nikad ne otpisuje prerano. PSŽ je sam sebe izgurao do kraja i tog 15. mjesta na kraju ligaškog dijela u novom formatu, da bi potom bili nesavladiva mašinerija.
A sve su zaslužili. Napravili su tim bez velikih zvijezda, okrenuli se nekim klincima koji su baš te premijerligaše ostavili u prašini, to najbolje može da ispriča Mohamed Salah posle 90 minuta ničega kad je završio u džepu Nuna Mendeša, a moć i ljepota fudbala u čitavoj nokaut fazi sve do finala je nešto što je Luis Enrike donio na Park prinčeva i u kamp iz kojeg je napravio šampiona.
Promjena politike kluba je donijela upravo trofej o kojem su sanjali od osnivanja kluba sad već daleke 1970. godine, odlaskom Mbapea su svi mislili da će pasti i postati neki prosječan francuski klub koji će igrati neku Ligu Evrope, međutim za uspjeh nije potreban pojedinac, već tim, a to je napravio baš Luis Enrike koji je sve ovo zaslužio.
Kako je PSŽ srušio Siti
Fudbaleri Pari Sen Žermena i Mančester sitija odigrali su spektakularan derbi sedmog kola Lige šampiona. Poslije prvog poluvremena u kom nije bilo golova, “građani” su stekli dva gola prednosti na startu drugog dela, ali su na kraju “sveci” preokrenuli i slavili rezultatom 4:2. Prvo poluvreme na “Parku prinčeva” nije obećavalo, ali je drugo donelo spektakl i veliki preokret. Igrao se 50. minut kada je Manuel Akandži probio po desnoj strani i ubacio loptu na peterac odakle je šutirao Bernardo Silva, ali pravo u protivničkog golmana Đanluiđija Donarumu, koji je odbranio, ali je na loptu naletio rezervista Džek Griliš i ubacio je u gol. Samo tri minuta kasnije, Erling Haland je duplirao prednost “građana”. Griliš je primio loptu na levoj strani, ubacio ju je na peterac pred golom domaćeg tima, ona je zakačila jednog od defanzivaca i došla do druge stative gde je Norvežanin ostao usamljen i rutinski je poslao loptu u mrežu. Bredli Barkola je u 56. minutu na sredini terena primio loptu uz lijevu aut-liniju i povukao ju je u punoj brzini ka protivničkom šesnaestercu, u koji je zatim ušao i onda proigrao Osmana Dembelea koji je poslužen kao na tacni i nije mu bilo teško da prepolovi zaostatak svog tima.
Poslije asistencije, Barkola je pet minuta kasnije upisao i gol, kojim je PSŽ poravnao rezultat. Vitinja je sa desne strane izveo slobodan udarac tako što je poslao centaršut na drugu stativu, a odatle ju je glavom u mrežu sproveo Žoao Neves.
U sudijskoj nadoknadi je konačan rezultat postavio Gonsalo Ramos.
Sjevnula je kontra Parižana, Portugalac je bio na ivici ofsajda, ali ipak u dozvoljenom položaju i rutinski je savladao Donarumu u situaciji ‘jedan na jedan’, prenosi Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu