Kroz isti pakao prošao je i bivši golman, Dejan Radić, koji je u dresu Rostova zadobio udarac poslije kog je ostao bez bubrega.
U razgovoru za Meridian sport, Radić se sjetio višemjesečne borbe za život.
– Kroz povredu i sve što sam potom prošao osjetio sam na svojoj koži surovost sistema. Daješ sportu sve, a dobijaš nazad odbijanje. Poslije izgubljenog bubrega mi je generalni direktor kluba rekao: ‘Dejane, velika plata rudara nosi svoje rizike’… Mnogo djece i fudbalera je u nezavidnoj situaciji, a da i ne moraju da dožive povredu, već samo da im se ne ostvare očekivanja koja su imali od fudbala. Prošlo im je vrijeme, mladost i doživljavaju velika razočarenja. Ostanu neobrazovani, bez stečene radne navike. Sa 30 godina život i porodica tek dolaze, a oni su za isto potpuno nespremni, nisu osposobljeni jer su im oduzeti vrijeme i mladost. Prevelika očekivanja oko njih koja nisu realna, kada se ne ostvare, dovode do velikih razočaranja. Shvate tada da nisu spremni za realan život i da nose porodicu. Sijaset je momaka koji su socijalni slučajevi, u dugovima, na kamatama… Oni koji nisu nikome dužni i rade neki posao za platicu ispada da su uspjeli jer ih je fudbal toliko unazadio da ako nisu u velikom problemu, već su dobro prošli – počeo je priču Radić, pa dodao.
“Nažalost, u našoj zemlji ne postoji neka organizacija koje se bavi ovom temom. Uzmite socijalni apekt fudbala i da od 100 dječaka 70 trenira fudbal, a 30 ostale sportove, te zamislite koliko je on važan i koliko bi mogao da bude jak kada bi se neko bavio time. Posebno jer od tih 70 dječaka vjerovatno nijedan neće imati fudbal kao posao. Danas je teško i iz Superlige ostvariti transfer, a igrači koji igraju Prvu ligu, pa čak i Srpsku ligu, nadaju se nekim transferima i da se nešto desi, a u tome svemu im prolazi vrijeme. Gube elan, život teče i prolazi mladost u kojoj treba nešto da naprave, nauče i stvore – naveo je on.
Bivši golman Rada, novobeogradskog Radničkog i Vojvodine sada radi kao fudbalski agent.
– Trudim se da doprem do onih koji hoće da čuju. Volim da istaknem, ako nekom roditelju kažete da dijete nije za profesionalni fudbal i da neće biti fudbaler, pa za tog roditelja nema bolje informacije. Naravno, svako ima pravo na grešku, nema mjesta ljutnji i to je možda neki prozor koji ste otvorili roditelju, a koji on nije video. Roditelji i igrači često umiju da se naljute, ali kada prođe vrijeme shvate i zahvale se. Savjet je ipak, stavite život ispred fudbala – zaključio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu