Teodosić je kraj karijere sinoć slavio do u kasno u noć, u jednom prestižnom beogradskom restoranu.
Miloš i njegovi prijatelji uživali su u pjesmama, veselili su se do jutra, a za atmosferu je bio zadužen pjevač Dule Lušin.
Miloša Teodosića je posebno dirnuo hit “Pjesmo moja”, a nizali su se i ostali stihovi poput “Ova noć neće biti ponovo”, “Kad bih znao da je sama” i druge.
Miloš se oglasio i zvaničnim saopštenjem:
Dragi prijatelji, poštovani ljubitelji i poznavaoci košarke,
prije svega hvala vam na 30 godina zajedničke borbe, uživanja, radosti i tuge. Došao je trenutak da se oprostim od jedne faze svoje ljubavi prema magičnoj igri pod obručima.
Iza mene, iza nas, je mnogo želje, borbe, odricanja. Osvojenih trofeja, ali i izgubljenih finala. Sve je to košarka i sve je to život. I ja ne bih ništa od toga mijenjao, baš sve bih – opet isto!
Hvala mojim Valjevcima, mojoj Srbiji. I svim trenerima uz koje sam imao prilike da učim košarku.
Nisam je (još) naučio do kraja. Razmjenjivaćemo znanje i iskustvo još dugo ona i ja. Do kraja života. Ne bih posebno isticao pojedince, odlučujuće minute, najvažnije utakmice… Jer, svaki od tih „detalja“ (treneri, saigrači) bili su važni za moju karijeru.
Najveća zahvalnost ide mojoj porodici. I najveći ponos je kod njih. U posljednje vrijeme, shvatio sam da je najveće bogatstvo moje igračke karijere – imaću šta da pokazujem djeci! Samo da još malo porastu… Pred njima ću biti i jesam – najispunjeniji.
Ne bih da pravim ličnu grešku na kraju, pa ide jedna grupna poruka: „Neizmjerno HVALA svakom, ali doslovce, svakom saigraču. Svi ste vi od mene pravili boljeg košarkaša. Pamtim to“, piše Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu