Polgar, po obrazovanju psiholog, zagovarao je primjenu teorije ekspertize. Javno je izjavio da će njegova djeca koja tek treba da se rode, postati svjetski šampioni. I dokazao je to u praksi.
Čitajući o raznim vunderkindima, ustanovio je da su svi oni rano prošli stručnu obuku u predmetu kojim su se kasnije bavili; na primjer, Mocartov otac bio je pijanista. Laslov plan bio je da tako napravi svog šegrta koji neće ići u školu koja “od djece pravi samo mediokritete”, nego će dobijati posebno obrazovanje kod kuće.
Polgar je sredinom 1960-tih radio u školi kao nastavnik matematike. Napisao je nekoliko radova o teoriji ekspertize i nudio vlastima da počne sa primjenom u praksi, gdje akcenat treba da se stavi na rad, a ne na talenat. Ipak, Polgar je uz podsmijehe odbijen, pa je odlučio da teoriju dokaže na sopstvenoj djeci.
Laslo je u tu svrhu počeo da se dopisuje sa više djevojaka, tražeći u njima idealnu suprugu. Među njima je bila i Ukrajinka Klara. Vjenčali su se 1967. godine, a nije im dugo trebalo da otpočnu sa svojim eksperimentom. Prvo dijete, ćerku Žužanu, dobili dvije godine kasnije.
– Trebalo mi je da Žužanin uspjeh bude dramatičan, da niko ne dovodi u pitanje autentičnost. To je bio jedini način da uvjerim ljude da su njihove ideje o izuzetnosti bile pogrešne. A onda mi je sinulo: šah! Zašto šah? Jer je objektivan – govorio je kasnije Polgar.
Iako je Polgar šah igrao samo kao hobi, a Klara ga uopšte nije ni igrala, čitao je koliko god je mogao o pedagogiji šaha. Žužanu je školovao kod kuće, a šahu je posvetio mnogo sati dnevno čak i prije njenog četvrtog rođendana. Žužana je do petog rođendana već provela stotine sati vježbajući i posvećujući se šahu. Nekoliko mjeseci kasnije, Polgar je prijavio Žužanu na lokalno takmičenje. Njen konačan rezultat je bio deset pobeda iz deset mečeva.
Bračni par Polgar je drugo dijete, ćerku Sofiju, dobio 1974. godine. Treća ćerka Judit, na svijet je došla 1976. godine. Kada je svaka od njih napunila pet godina, krenuo je sa njihovom obukom. Laslo nije htio da prerano krenu sa šahom pa im je do tada u majušne ručice stavljao figure, kako bi osjetile teksturu i oblike. Zato im sati i sati treninga nisu teško pali, bili su im uživanje.
Žužana je 1981. godine, kada je imala 12 godina, postala svjetska prvakinja za djevojčice do 16 godina. Samo tri godine kasnije, jula 1984. godine, postala je najbolja šahistkinja na svetu. Januara 1991. postala je prva šahistkinja koja je dosegla status velemajstora. Do kraja karijere osvojila je Svjetski šampionat za žene četiri puta i pet šahovskih Olimpijada i ostala jedina osoba u istoriji, bilo muška, bilo ženska, koja je osvojila Trostruku krunu (brzi, blic i klasični svjetski šampionat). Bilo joj je zabranjeno da igra na Svjetskom šampionatu za muškarce 1986. godine iako se kvalifikovala. Na kraju je utrla put ženama koje sada mogu da se takmiče na najprestižnijim svjetskim događajima.
Sofija je autorka “Čuda u Rimu”, kada je pobijedila osam partija protiv nekih od najboljih šahista svijeta u to doba, poput Aleksandra Černjina, Semjona Palatnika i Jurija Razuvajeva.
Judit Polgar je 1988. godine osvojila svjetsko prvenstvo i u muškoj i u ženskoj konkurenciji za mlađe od 12 godina, što je bilo prvi put u istoriji. Tri godine kasnije, 1991. kada je imala petnaest godina i četiri mjeseca, postala je najmlađi velemajstor, i u muškoj i u ženskoj kategorij, u istoriji šaha. Više godina je bila najbolja svetska šahistkinja, a pobjeđivala je skoro svakog vrhunskog igrača na svijetu, uključujući Garija Kasparova, Anatolija Karpova i Višvanatana Ananda.
Laslo Polgar je posle svega zaključio da je njegov eksperiment uspio.
– Kažu da je slučajnost kako je čovjek koji je krenuo da dokaže praktičnu teoriju izuzetnih postignuća koristeći šah, eto, baš nekako, dobio tri najtalentovanije šahistkinje u istoriji. Možda neki ljudi jednostavno ne žele da vjeruju u moć vježbe – rekao je jednom prilikom, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu