Ukoliko želi da se plasira u Top 10 fazu, crno-beli moraju da pobijede u Nemačkoj, a Savanović je mišljenja da neće biti opravdanja ukoliko Partizan izgubi u prvoj od dvije odlučujuće utakmice.
U principu, nemaš šta da tražiš u plej-inu, ako se ne izboriš sa ekipama kao što je Alba. Ruku na srce i Nijemci su odigrali zaista neke dobre mečeve ove godine i napravili nekoliko iznenađenja. Uvijek bi iznenadili nekoga koga nije trebalo da iznenade. Mislim da to uvijek može da bude opasna ekipa jer oni nemaju šta da izgube. Ekipa je rasterećena, igra neku opuštenu košarku gdje mogu da probaju nešto, mogu da razigraju neke igrače, i sa te strane može da bude jako opasno. Ali opet vratimo se na suštinu, kvalitet Partizana i na želje i ambicije crno-belih, koji ako želi da pravi nešto i da ide dalje mora da pobjeđuje mnogo bolje i jače ekipe nego što je to Alba.
Poslije pet utakmica pauze, među crno-bele, vratio se za utakmicu protiv Budućnosti i Zek Ledej, koji je zbog smrti oca boravio u Americi.
– Dobra je stvar što je Zek tu sada, on se nametnuo kao jedan od igrača koji čine kostur Partizanove ekipe, od koga umnogome zavisi energija između igrača na terenu. I po njegovom odsustvu se vidi koliko se brzo igra, jer nije bio prisutan desetak dana, a propustio je pet utakmica. Nekada bi propuštenih pet utakmica značilo propuštenih pet nedjelja, a sada… To govori o jačini ritma i načinu na koji se igra svaka dva dana ovdje, non-stop se smjenjuju utakmice u Evroligi i domaćem prvenstvu. Ali on je profesionalac, u dobroj je formi, ništa on nije ispao iz ritma, bio je u sastavu protiv Budućnosti za vikend. Mentalno je jako teško igrati posle takve tragedije, ali fizički je možda tijelo oporavio, pa će možda biti fizički svježiji za te duele i za sve što slijedi.
U četvrtak Partizan ima imperativ pobjede i pravo na grešku više nema.
Evroliga je odigrala za Partizan u prethodnim kolima, ali Partizan nije odigrao za sebe. Pritisak postoji, ali sada je stvarno došlo do toga da moraju da pobijede. Biti veliki kao igrač ili kao klub jasan je pokazatelj igranja pod pritiskom. Ako sam ja dobar i sjajan na prijateljskoj utakmici, a loš na nekoj prvenstvenoj, onda džabe sve. Pritisak je ogroman, ulog je sve. Nema više mjesta kalkulacijama, njima je sada svaka utakmica finale. Oni sve što imaju do kraja moraju da dobiju i još zavise od drugih. Vrlo je jasno, sve je crno ili bijelo, kao boje dresa. Ili ideš dalje ili ispadaš. Pritisak je dobar i pritisak je uvijek jasan pokazatelj kvaliteta.
O tome da li bi u pripremi utakmice protiv Albe, Željko Obradović trebalo nešto da mijenja, Savanović je istakao:
– Oni se dosta dobro znaju. Visok je to nivo profesionalnosti i znaju te skauting službe da izvuku detalj koliko si lijevom rukom šta uradio, koliko si puta poslao poljubac djevojci, koliko si mahnuo. Sve znaju. I sada tih mikro-taktičkih iznenađenja može biti, ali to je u okvirima kratkog vremenskog perioda. Znači, iznenadiću ekipu sa dva-tri napada, ali dobar trener se adaptira na to. Ukrašćeš mu dva, četiri ili šest poena, ali dobro, poslije toga je ekipa spremna na to. Obje ekipe mogu da imaju neka iznenađenja, međutim to je kratkog daha. Dobri timovi mnogo više vremena provedu u svojoj pripremi, žele oni napreduju, nego da iznenađuju druge. Ajde da unaprijedimo sebe bolje kako god druga ekipa igrala, da se ne bavim puno, sada u ovom slučaju Albom, i šta oni i kako igraju, kako da ih iznenadim, nego hajde da unaprijedimo sebe. Da četiri-pet akcija dovedemo do savršenstva, da imamo svaku opciju. Najbolji pokazatelj toga je bio onaj trougao Fila Džeksona, kako u Bulsima, tako i u Lejkersima, koji je uvijek funkcionisao, uz dobre igrače koji znaju kako treba da igraju. Psihološka priprema biće presudna kod Željka i u Partizanu, i on je sam naglašavao da te oscilacije u igri, isključivo zavise od psihološkog pristupa i raspoloženja igrača, a ne do same taktike. Ključ svega bi bio i biće isključivo i samo prisutnost tj. taj pristup ili koncentracija u samoj igri. Da igraju 40 minuta. Mogu da igraju fenomenalno 36, ali je to malo, treba 40. Sve je do glave.
Poslije pobjede protiv Budućnosti u Podgorici, trojica igrača Partizana su iz aviona morala na trening jer nisu zadovoljila kriterijume trenera Obradovića. To su Aleksa Avramović, Alen Smailagić i Uroš Trifunović.
– Malo kada Željko Obradović može da bude zadovoljan, ima tu dosta i taktike u odnosu na svoju sopstvenu ekipu. Da se podiže i moral, tako se drže i određeni odnosi, ne smije da opusti ekipu. Sa čime on to nije bio zadovoljan, ne znam, nisam bio na tom treningu na koji ih je poslao. Ja lično kao igrač nisam ljubitelj tih kaznenih treninga, to kao nešto nije jasno, pa će sada meni neko nešto da pokaže iz aviona kada izađem. Bio sam svjedok da to može da bude kontraproduktivno, da se povrijedi neko, ne daj Bože, ali Bože moj, svako ima svoje principe. Mislim da je kod Željka bilo pola-pola, i nije bio zadovoljan, ali je i time želio da razbudi ostatak ekipe, kao i da njih trojicu digne pred te najbitnije mečeve. Vidjećemo da li je urodilo plodom – istakao je Savanović.
Ipak, svjedoci smo toga da je Čačanin često bio nezadovoljan rješenjima koja su u završnici utakmica birali njegovi igrači.
Kod takvih trenera kao što je Željko, ne bi trebalo da se dolazi u situaciju da on nešto govori u posljednjem minutu. To je sistem i princip koji se zna. Nemam ja šta da govorim da li je faul, to svi u ekipi treba da znaju da mi u posljednjem minutu pravimo faul. I to kao “ja sam rekao, a ovaj me nije čuo”, nemojte da dođemo uopšte do te tačke da ja govorim to. To se podrazumijeva. To je dio našeg principa i mislim da njega više to isfrustrira, plus sama činjenica što mora da govori, a oni ga ne čuju. Pazi, to je triplo golo, tripl-dabl. Tri stvari i nijedna nije dobra, em princip nije, em je rekao, em ga ne čuju. To je stvar koncentracije, ali opet se vraćamo na to koliko su oni prisutni, koliko je koncentracija jaka i koliko funkcionišu pod pritiskom. Ne bi trebalo da im bude izgovor: “E, ponijelo me, atmosfera je dobra!” Super, ali ovo ti nije prvi put da igraš pred 20.000 ljudi. Emocije moraju da se kontrolišu.
Partizan ne zavisi samo od sebe kada govorimo o šansama da prođe u Top 10, već i od ostalih rezultata. Ono čemu se nadaju u crno-belim redovima je da će Efes izgubiti od Fenerbahčea u utakmici koja se igra u petak.
– Mislim da neće kalkulisati ni Efes ni Fener. Pobjeda znači i jednima i drugima. Apsolutno je suludo da bi neko nekome nešto činio i radio, Efes će ići na svoju pobjedu, Fener na svoju. Nije Efes tu za džabe, i oni su dobili neke dobre utakmice ove godine. Ubijeđen sam da obje ekipe idu na pobjedu, e sada samo raspoloženje u kojem će se otvoriti ta utakmica, nepoznato je. Teško mi je da pomislim uopšte da će neko moći da u petak igra, a da će da gleda rezultate od četvrtka uveče. Na tom nivou toga nema. Svi igraju da pobijede. Realno je da Partizan prođe dalje, moguće je. Partizan ima kvalitet da dobije i Albu i Valensiju, u pristojnoj su formi, nije da čeka Real i Barsu, u duplom kolu u gostima. Ovo je sve realno. Ove dvije pobjede zavise isključivo od Partizana. Nemaju opravdanja da izgube te dvije.
Crvena zvezda u četvrtak veče u Areni dočekuje Olimpijakos u utakmici koja za njih neće imati rezultatski značaj.
– Odličan trening pred plej-of ABA lige – nasmijao se Savanović, pa dodao: – Oni su definitivno tri-četiri kola unazad digli ruke od Evrolige, vidjelo se to i kada su odlučili da odmaraju Teodosića, i da ekipu pripremaju za plej-of ABA lige koji je bitniji i Partizanu i Crvenoj zvezdi. Šalio sam se time što sam rekao da je prijateljska, ali Bože moj, dva bratska kluba, a s obzirom da jedan nema ambicije kao ni Alba što nema, ne vjerujem da će nešto zapinjati da se povređuju. Ići će obje ekipe na pobjedu, ali četiri produžetka nećemo gledati.
Crveno-beli su ispunili prvi cilj, a to je da budu prvi posle ligaškog dijela ABA lige, a pitanje koje lebdi u vazduhu je: hoće li Nikola Topić biti spreman za plej-of na Jadranu?
Ne znam ni da li je pametno da poslije toliko duge pauze igra ili da pusti da prođe cijela sezona da bude potpuno zdrav, pa da ga vidimo na terenu. Nisam siguran da je povratak vrijedan rizika, jer ga čekaju utakmice na kojima on ne može da dobija šansu, već mora da grize sve vrijeme dok je na terenu. To može da bude jako opasno, i ako nije sto posto spreman, nisam siguran šta bi trebalo da uradi. Možda je najbolje da sačuva zdravlje za nastavak karijere. Dobro je što je otišao u Zvezdu, mogao je on i u Megi da se povrijedi, mogao je na ulici da se povrijedi, to je stvar koja ne može da se kontroliše. Nije se on povrijedio iz nekog ekstremnog premora, nije se povrijedio u junu, na kraju sezone kada je iscrpljen. Ako gledamo karijeru, on je dobro odlučio što je došao u Zvezdu. Ja samo želim da ga ne pojede žudnja da se što prije vrati i da u toj želji izgori, da se vrati prerano i da se desi obnova povrede.
Enigma zvana Trej Tompkins i dalje traje:
– Produžili su mu ugovor u Upravnom odboru izgleda, njegov slučaj je stvarno za Treće oko. Gdje je on? Kao u fudbalu, zagrijeva se njih 16 i na kraju uđe jedan. Možda je dobar za trening? Možda drži određeni kvalitet treninga, pa ga drže u rezervi ako se neko povrijedi da on uleti. To mi je jedino logično objašnjenje. Produžen ugovor, a ne igra, znači drže ga za rezervu. Ako se nešto ne daj Bože desi, kao rezervni točak. Mislim da nema nekih skrivenih ugovora, dogovora.
Sedmicu za nama je obilježila izjava Tonija Kukoča da Nikola Jokić nije najbolji igrač sa ovih prostora koji je igrao u NBA, te da su od njega bolji i Vlade Divac i Dino Rađa.
– Sujeta je mnogo jaka, a Kukoča je sada opalila. Ta izjava je prenijeta tako da Jokić nije bolji od Divca i Rađe, i to nije istina, ali istina je malo mekša. On nije najbolji sa ovih prostora, imavši vjerovatno u vidu samog sebe. Samo mu je bilo glupo da kaže u kameru: „Taj sam ja koji sam bolji od njega!“ Šta je faktor najboljih? Kukoč je uz Džordana i Bulse bio dio legendarne generacije i on je neprikosnoven što se toga tiče. Ako pogledamo statističke parametre ko pomjera granice igre, to je Jokić. Uticaj na igru samu koliko se košarka mijenja u posljednjih 25 godina, najveća dva uticaja po pravilima do 2010. Imao je Šek, da je unio pravila igre drugačija, od 2010. Do 2020. Pojavom Stefa Karija koji je pomjerio totalno drugu vrstu igre, šutira kao da šutira slobodnjak, pomjerio je koncept igre. Direktan uticaj igrača na igru, mislim da i Jokić spada među te igrače. Šta je parametar za najboljeg titula ili kvalitet igre? Malo ga radi ego, dali su mu šansu, pitali ga, sad će malo javnost da ga pojede i treba malo, da ne bude dosadno – istakao je Savanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu