Još jednom je nadmašio samog sebe, iako je izgledao kao grogirani bokser među konopcima u ringu. Borusija mu je zadala nekoliko aperkata i dobro ga zateturala, ali je Real Madrid “vaskrsnuo” poput Rokija Balboe sa zatvorenim okom i otečenim arkadama.
Uspio je da istrpi sve napade, sačeka protivnika da se istroši i u posljednjoj trećini okrene sve u svoju korist, kada su svi vidjeli da meč ide u produžetke, piše Sportal.
Takav epilog može da se objasni samo bijelim dresom i snagom Reala. Jer, bilo ko drugi bi poklekao da je na mjestu izabranika Karla Anćelotija, ali ne i oni koji su već prolazili kroz istu priču.
Slično finale viđeno je prije dvije godine između Reala i Liverpula u Parizu. Tada su Redsi razbijali kraljevski klub, ređali šanse, ali nikako nisu mogli do gola. Neko će možda to pripisati sreći ili koncentraciji, ali takve stvari ne mogu da potpadaju kada se priča o Realu.
Po pravilu, kada promašujete protiv Kraljevića stiže kazna. Kao da se njihovim protivnicima uvuče strah, nisu samo u pitanju Liverpul i Borusija, isto se dešavalo i Mančester sitiju (dva puta), Čelsiju, Bajernu, Barseloni…
Taj bijeli dres kao da donosi neku vanzemaljsku moć, čini igrače boljim bez obzira na godine, kvalitet i koje god ime na terenu. Kako drugačije objasniti da “preko noći” utakmice na ovom nivou rješavaju Dani Karvahal, Naćo Fernandes, Fernan Mendi, da se mladi lavovi (Kamavinga, Vinisijus, Rodrigo) pretvaraju u preiskusne vođe čopora, a da senatori po pravilu budu ti koji vuku (čitaj Kros, ranije Modrić, Ramos, Benzema).
Ako su oni konstanta, onda je prvi ispred svih jedan momak, za kojeg su mnogi mislili da je završio ovu sezonu – Tibo Kurtoa. Čovjek koji je do ludila dovodio napadače Liverpula prije dvije godine, sada je ponovo bio jedan od junaka finala Lige šampiona. Možda ne najveći, te zasluge će vjerovatno ići Karvahalu ili Vinisijusu, ali kada je Real padao opet ga je izvukao Kurtoa.
Ne smije da se zaboravi da je prije samo nekoliko nedjelja stao na gol i da je bilo pitanje da li će uopšte imati mjesto pored Andrija Lunjina, pošto je Ukrajinac bio jedan od krucijalnih za dolazak do finala.
Međutim, stari lisac Anćeloti znao je šta mu donosi Kurtoa, kao što to ne zna selektor Đovani Tedesko, koji možda najboljeg čuvara svijeta nije pozvao za Evropskog prvenstvo u “paklenoj konkurenciji” u Selsu, Kastelsu i Venbrugenu. Smiješno je to i konstatovati.
Kod Italijana nije nikad bilo dileme, čak tolike da nije ni skrivao karte pred finale na Vembliju.
– Braniće Kurtoa, a ne Lunjin – rekao je Anćeloti, a ovaj to uzvratio na terenu.
Sada izgleda kao da je to znao mudri italijanski stručnjak. Nije baš slučajno što je osvojio petu titulu prvaka Evrope i što se nalazi na klupi Reala.
Oni su, jednostavno, savršen spoj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu