Sigurni smo i da su ti vrhovi planina u Butanu i dijelovi pustinja u Alžiru ujedno i jedini dijelovi planete do kojih nije stigao Ferari!
Na današnji dan, 18. februara 1898. godine, u Modeni rođen je veliki Enco Ferari, trkač, vizionar i osnivač najveće automobilske imperije. Od mladosti je bio fasciniran automobilskim svijetom i obožavao je brzinu. Njegov privatni život, obilježen kontrastima između javnog uspjeha i ličnih tragedija, ostaje jednako fascinantan kao i njegova profesionalna karijera.
Enco je živio brzo, u svijetu bez kočnica i zbog toga je često znao da bude na udaru mnogih kojima je njegova popularnost smetala. Il Commendatore je već sa 10 godina poželio da vozi automobilske trke, ali je Veliki rat odložio ostvarenje tog cilja. Bio je artiljerac u italijanskoj vojsci, kao i automehaničar i čuvar magaraca. Ferari je otpušten iz vojske 1918. nakon što je obolio od teškog oblika gripa, bolesti koja je dvije godine ranije odnijela živote njegovog oca i starijeg brata Alfreda, piše Sportal.
Enzo Ferrari (1898 – 1988) was an Italian race driver turned automotive visionary: after competing for Alfa Romeo in 1920s and winning multiple GP, he founded Scuderia Ferrari in 1929 and, following a post-war split from Alfa, launched Ferrari S.p.A. in 1947 in Maranello. pic.twitter.com/3wLuCe27fF
— Retromania 48K+ 🆑assics & M🅾️torsport Lovers (@Retromania4ever) July 4, 2025
Enco Ferari je rođen 18. februara 1898. u Modeni
Poslije rata, prvi posao je dobio u Fijatu, gdje se nije dugo zadržao. Jedni kažu da je samo volontirao, drugi da je ubrzo dobio otkaz. U svakom slučaju, još tada se zakleo da će se osvetiti Fijatu. Slobodno vrijeme je koristio da ide od trke do trke, a počeo je da se druži i sa najboljim vozačima kojih je u Italiji bilo dosta. Priliku je dobio u timu Alfa Romeo kojem je doneo brojne pobjede u kružnim trkama i relijima.
Međutim, njegov san je bio da postane zastupnik i prodavac Alfe Romeo. U 1923. se vjenčao sa Laurom Dominikom Garelo, koja je bila iz bogate porodice. Enco je u Laurinom novcu vidio priliku da pokrene imperiju. Prijatelji su ga ubjeđivali da ne ulazi u brak, jer su za Lauru govorili da je prostitutka, ali je on rekao da mu “nije bitno sa kim je bila prije njega, sve dok može da mu pomogne u poslu”. Brak je bio ispunjen izazovima, posebno zbog Encovih afera i posvećenosti i trkama. Njihov odnos dodatno se pogoršao nakon smrti sina Dina 1956. godine, ali je Laura ostala uključena u kompaniju, često imajući značajnu ulogu u poslovnim odlukama.
Dino je preminuo u 24. godini od mišićne distrofije. Enco je postao povučeniji, svakodnevno posjećujući Dinov grob, a njegovu kancelariju pretvorio je u svojevrsni hram posvećen sinu. Brak je trajao do Laurine smrti 1978. godine. Prema nekim izvorima, Enco je brak tretirao s određenom ravnodušnošću, a postoje tvrdnje da je nakon Laurinog pokušaja samoubistva naredio mehaničarima koji su je spasli da je “ostave u vodi” ako to ponovo pokuša.
Nije želio da prizna sina
Enco je u braku imao dugogodišnju vezu s Linom Lardi, koja je radila u njegovoj fabrici. S njom je dobio sina Pjera 22. maja 1945. Zbog zakona o razvodu u Italiji tog vremena, Enco nije mogao javno da priznati Pjera kao svog sina sve do Laurine smrti. Bio je poznat i po brojnim aferama, a najveće kontroverze donela je njegova veza sa Fijamom Breski, udovicom Ferarijevog vozača Luiđija Musoa koji je poginuo u trci. Uprkos svojoj javnoj ličnosti i uspjehu, Enco Ferari je bio veoma privatan čovek, često se skrivajući iza tamnih naočara. Većinu života proveo je u Modeni i Maranelu, izbjegavajući reflektore. Često su ga opisivali kao kompleksnu ličnost, sa snažnom voljom i sposobnošću da manipuliše ljudima oko sebe, kako u poslu, tako i u privatnom životu.
Enco je mir i slobodu pronašao u poslu, pa je tako napravio trkčaku zvijer za Alfu Romeo, model P1, preteču Formule 1. Nakon tragične pogibije Encovog prijatelja u tom modelu automobila, odlučio je da ga preradi. Tako je nastao model P2, najbrži automobil tog vremena, piše “Index”.
Fiat mu je ponudio mjesto u svom timu, ali Enco je odbio svog bivšeg poslodavca. Nakon jedne pobkede na poklon je dobio amblem konja u propinjanju, koji je krasio avion najvećeg italijanskog letačkog asa u Prvom svetskom ratu, Frančeska Barake. Amblem je skinut s Barakinog aviona, koji se misteriozno srušio u ratu, a kasnije je postao grb kompanije Ferari.
Enco je kompaniju Ferari osnovao 1947. godine
Alfu je napustio 1937. godine kada je osnovao kompaniju “Auto Avio Costruzioni” koja je, pored automobila, pravila i razne dijelove za fašističku vladu Benita Musolinija. Fabrika je uništena u savezničkom bombardovanju, a novu je poslije rata napravio u Maranelu gdje je i danas sjedište Ferarija. Da bi se riješio povezanosti s fašističkom prošlosti, Enco je 1947. osnovao novu kompaniju pod svojim imenom – Ferari. Sve poslije toga je dio automobilske istorije koju je stvarao punih 90 godina, sve do smrti 14. avgusta 1988. Preminuo je u svom Maranelu od leukemije, a po njegovoj želji, vijest o smrti objavljena je tek dva dana kasnije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.