Klub koji nosi ime Hercegovac osnovan je 33 godine od naseljavanja, prošao je sve uspone i padove, što bi se reklo od betona do Lige šampiona, u ovom slučaju završnog turnira Kupa Radivoja Koraća, gdje ih čeka duel sa evroligašem Partizanom.
Bivši igrač ove ekipe Radenko Raša Použina otkrio je kakvi geni krase stanovništvo Gajdobre.
– Mogu samo odmah da vam kažem. Gajdobra je srce sporta. Ja sam rođen ovdje, ali moje srce je hercegovačko, kamen, želja, borba, to su geni koji jednostavno ne mogu da se zaobiđu, koji kad tad donesu rezultat – počeo je Pojužina.
Po završetku Drugog svjetskog rata izvršena je kolonizacija stanovništva iz Hercegovine u Vojvodinu. Gajdobru naseljavaju porodice iz Trebinja, Nevesinja, Ljubinja, Mostara, Stoca, Bileće, Gacka itd… Veza sa Hercegovinom do dana današnjeg ostala je veoma jaka, svaki stanovnik Gajdobre sa ponosom ističe svoje porijeklo.
– Nakon rata 1945. godine dole u Hercegovini je bilo teško narod se borio pa su krenuli trbuhom za kruhom. Odmah nakon odlaska Nijemaca iz Vojvodine, moj otac i deda su krenuli onim vozom bez voznog reda i doselili se ovdje. Otac mi je bio borac, nosilac partizanske spomenice, skrasili se ovdje i tu ostali. Sve do jedno prije petnaestak godina 95% stanovništva činili su Hercegovci, bilo je malo ljudi iz Bosne i nekoliko mađarskih i njemačkih kuća, ali to nije ništa smetalo da se tu živi normalno, bratski i prijateljski bez bilo kakvih problema – poručio je Pojužina, prenosi Sportal.
Nakon radnih obaveza mlado i staro stanovništvo Gajdobre se okupljalo na fudbalskom terenu i igralo košarku, onda se dogodio sastanak u lokalnoj biblioteci 1978. godine, na kom je donesena odluka o osnivanju košarkaškog kluba. Svoje prisustvo među osnivačima imao je i Radoslav Stojanović Bogo, koji je otkrio dio istorije kluba.
-Mještani su brzo prepoznali potencijal i veoma se brzo vezali za klub, cijela Gajdobra je, ne igrala, nego živjela za košarku. Imali smo dosta igrača, tako da se danonoćno igralo na stadionu. Bilo je dosta življe nego danas, faktički svi igrači su bili iz Gajdobre. Narod je prepoznao dobru priču, stadion je bio uvijek skroz pun. Jeste da je teren bio kanapom obilježen, ali je bilo uvijek prepuno i uz pomoć njih smo munjevitom brzinom stigli do te Vojvođanske lige – rekao je Radoslav Stojanović.
Ulaskom u 21. vijek klub dolazi na ivicu egzistencije i prestaje da postoji. Poslije ravno 40 godina od osnivanja i 17 godina od gašenja, klub je ponovo osnovan 2018. godine. Cijelu priču pokrenuo je Stojan Dangubić, direktor kompanije Aling Konel, koji je postavljen za predsjednika kluba.
– Klub je bio ugašen sticajem okolnosti, ne znam kako da vam to ispričam. Sintelon iz Bačke Palanke je bio najveći finansijer kluba, kada je došlo do privatizacija onda se i klub ugasio. (Sa tužnim izrazom lica priča Radsolav Stojanović, pa dodaje: Igrači su išli na stranu da igraju, sve do momenta dok Stojan Dangubić i njegova firma nisu vratili klub na noge. Sada vidite uspjehe kluba koji su napravljeni. Jedina mana je što više u klubu nema mnogo domaćih igrača, ali imamo mlađe selekcije kluba, pa se nadamo da će u budućnosti se sve vratiti na svoje mjesto – poručuje Stojanović.
Ove sezone klub je napravio ogroman uspjeh, osvojio je prvi državni trofej, ali se i plasirao u Niš na završnicu Kupa Radivoja Koraća. Svoje oduševljenje ovim rezultatom nije krio ni gospodin Pojužina, koji je usplahireno i sa osmijehom na licu govorio o rivalu na jugu Srbije, beogradskom Partizanu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu-Bio sam preponosan. Kada smo osvojili trofej Kupa za Srbiju, ja sam na dodjelu došao baš bolestan, ali ja to ne bih propustio kada bih umro. Došao sam, podijelio medalje, a srce mi je bilo veliko, preveliko, ja bih to nazvao kruna moje karijere. I baš mi je drago što smo na Kupu Radivoja Koraća izvukli Partizan. Ja sam Partizanovac u duši, i Gajdobra je većinska crno-bijela, pa izgubiti časno od takvog tima, nismo mogli bolje ni poželjeti. Ruku na srce teško možemo da iznenadimo Partizan, ali bitno je da momci daju sve od sebe, da se borimo, pa ako bude poraz da bude častan. Šta bih ja radio da smo izvukli Zvezdu, pa da se sa nama, da izvinete, sprdaju, e pa neće da može, Partizan je bio i ostao Partizan – zaključio je Pojužina