Ubili boga u njemu: Kako je Kevin Kigen dobio batine u Beogradu, istina skrivana 30 godina

Kevin je nedavno primljen u bolnicu radi dalje procjene abdominalnih simptoma. Ova istraživanja su otkrila dijagnozu raka, zbog kojeg će Kevin biti podvrgnut liječenju. Kevin je zahvalan medicinskom timu na njihovoj intervenciji i kontinuiranoj njezi. Tokom ovog teškog vremena, porodica traži privatnost i neće davati dalje komentare, piše u saopštenju porodice 74-godišnjeg Kigena.

Kigen je tokom igračke karijere nastupao za Skantorp junajted, HSV, Sautempton, Njukasl, Blektaun siti i Liverpul, sa kojim je 1977. godine osvojio titulu u Kupu evropskih šampiona (današnja Liga šampiona).

Dva puta najbolji na svijetu

Za Liverpul je odigrao ukupno 323 utakmice i postigao 100 golova, dok je kao član HSV osvojio Zlatnu loptu za najboljeg igrača na svijetu 1978. i 1979. godine.

Bio je kapiten reprezentacije Engleske od 1976. do 1982. godine i za selekciju svoje zemlje zabilježio ukupno 63 nastupa i 21 pogodak.

Nakon igračke karijere je bio trener Njukasla, Fulama i Mančester sitija, kao i selektor reprezentacije Engleske, koju je predvodio na Evropskom prvenstvu 2000. godine.

Tajna čuvana zbog viših interesa

Međutim, jedan događaj iz njegove karijere ostao je punih 30 godina nedostupan široj javnosti.

Tek kad je 1. januara 2005. godine ukinut standardni 30-ogodišnji embargo na objavljivanje diplomatskih dokumenta koja se čuvaju u Nacionalnoj arhivi Velike Britanije, šira javnost je saznala da je Kigen pretučen u Beogradu.

Trideset godina su zbog viših nacionalnih interesa Velika Britanija i Jugoslavija ćutale o incidentu. Njega su, naime, 2. juna 1974. na beogradskom aerodromu tukli naši milicioneri.

Da nije bilo Bugarske…

Te 1974. godine Engleska nije učestvovala na Svjetskom prvenstvu. U odlučujućem kvalifikacionom meču protiv Poljske na Vembliju u oktobru prethodne godine bila im je potrebna pobjeda, ali su odigrali – 1:1. Poljska je izborila plasman za turnir najboljih na svijetu u Zapadnoj Nemačkoj, a Englezi su krenuli na prijateljsku turneju po Istočnoj Evropi.

U Lajpcigu su 29. maja igrali 1:1 sa DR Njemačkom, a 1. juna u Sofiji pobijedili Bugarsku s minimalnih 1:0. Poslije toga čekala ih je Jugoslavija…

Part 1) Kevin Keegan’s farewell, he makes his last ever appearance as a professional footballer as promoted Newcastle United beat Brighton 3-1 at SJP and of course he scores…Pedros goal though🔥 pic.twitter.com/pDoPFa7QT9

— Yanited (@NE5westend) January 7, 2026

Možda bi sve bilo drugačije da nisu prethodno bili u Bugarskoj.

Ova je zemlja u različitoj vremenskoj zoni od naše, „idu sat unaprijed“, a Englezi o tome nisu vodili računa. Možda su u svojoj aroganciji mislili da je „to sve isto“ u socijalističkim zemljama. Ili je riječ o običnoj aljkavosti. Tek, Fudbalskom savezu Jugoslavije javili su netačno vrijeme dolaska. Ispalo je da su došli sat ranije. Zato ih niko od zvaničnika nije dočekao na aerodromu u Surčinu.

Priča ima raznih, ali ćemo iznijeti samo ono što nam se čini najvjerovatnijim.

Osnovano vjerujemo da su tačne izjave da su engleski fudbaleri tokom leta od Sofije do Beograda konzumirali alkohol u zavidnim količinama. I da su bili nepristojni prema stjuardesama, da su ih štipali za zadnjicu. A kad su sletjeli, djelovali su kao „raspuštena banda“ (iskaz jednog očevica); neki među njima bili su, u skladu s tadašnjom modom, dugokosi, a svi su – što je važno – bili u „civilnoj“ odjeći zapadnjačkog izgleda, umjesto da, kao što to obično čine sportske ekipe, budu istovjetno obučeni. Ovo je za posljedicu imalo da niko pod milim bogom na aerodromu, ni putnici ni milicajci, nije pojma imao da je riječ o engleskoj fudbalskoj reprezentaciji. Pa su shodno tome i postupali…

Imitacija Čarlija Čaplina

Prvi su, prema dokumentima otpečaćenim 1. januara 2005. godine, kroz pasošku kontrolu prošli Kevin Kigen i njegov saigrač iz Liverpula Alek Lindzi. Nešto više od pola godina ranije, njih dvojica već su bili u Beogradu, i u ovoj vazdušnoj luci. Liverpul je u osmini finala Kupa šampiona igrao sa Crvenom zvezdom. I izgubio sa 2:1, i u Beogradu i u Liverpulu.

Ali teško da su se ova dvojica sjećala surčinskog aerodroma, pogotovo Lindzi. Dobro pod gasom, on je, čim je zakoračio u hol za izdavanje prtljaga, skočio na jednu od onih beskonačnih traka i imitirao Čarlija Čaplina. Priskočilo je obezbjeđenje i prislonilo ga uza zid. Kigenu je to bilo mnogo smiješno, milicajcima nije. Jedan od njih prišao je da ga opomene, ali mu je Kigen – ovo stoji u povjerljivom izveštaju britanskog konzula – rekao da „odjebe“. Zgrabili su ga i poveli u svoje prostorije.

Moćni miš se opirao milicajcima kao lav

Fudbalska zvijezda kojoj su navijači tepali Moćni Miš, po svemu sudeći, opirala se hapšenju kao lav, pa je jedan milicioner morao da mu „stegne kragnu“, da ga obuhvati rukom oko vrata i praktično odvuče u kancelariju. Jedan sportski novinar iz pratnje engleske reprezentacije tada je otrčao do selektora Džoa Mersera i javio mu šta se desilo, dodajući da je Kigen bio „crven u licu“.

Na na brzinu sazvanom sastanku ekipe na aerodromu, engleski fudbaleri tražili su da se iz protesta meč s Jugoslavijom otkaže, a oni da se odmah vrate kući. Na njihovu odluku sigurno je uticalo i saznanje da je jedna od stjuardesa maltretiranih tokom leta po slijetanju podnijela prijavu za uznemiravanje našim organima reda… Prosto rečeno, uplašili su se.

Selektor Merser, koji je reprezentaciju preuzeo samo mjesec dana ranije od Alfa Remzija, smijenjenog zbog neuspjeha u kvalifikacijama, kazao je igračima da ih razumije i da se ne protivi hitnom povratku na Ostrvo, ali da će Kigen svakako morati da ostane u Beogradu, jer je uhapšen.

@dewsfootball Ballon d’Or 1979 – Kevin Keegan #keegan #kevinkeegan #hamburg #hsv ♬ original sound – Dewsfutbol | Football Content

Optužnica

Optužnica protiv njega bila je sročena brzo i rutinski: remećenje javnog reda i mira i nasilničko ponašanje. U obrazloženju je stajalo da je psovao službena lica, plazio im se i jednog od njih udario po ruci. Po svemu sudeći, ništa od toga nije bilo izmišljeno.

U međuvremenu je vođstvo engleskog tima uspostavilo veze s domaćinima, ljudi iz Fudbalskog saveza Jugoslavije stigli su na aerodrom, palo je izvinjavanje, okretani su telefoni, milicioneri na aerodromu bili su iskreno iznenađeni kad su shvatili koga drže u kancelariji… i Kigen je poslije nepunih sat vremena pušten. Imao je krvav nos.

Kad se već našao na sigurnom, fudbaler je malo živnuo: pričao je da su ga jugoslovenski milicioneri natjerali da kleči u ćošku i da su ga šamarali i tukli pendrekom. Njegova je priča previše ličila na filmove koji su tada snimani o policiji u zemljama iza Gvozdene zavjese, u državama sovjetskog lagera, da bismo joj povjerovali. Tim prije što fotografije snimljene odmah poslije puštanja, dok još briše nos, svjedoče da ozbiljnih povreda nema. Ali da je dobio nekoliko šamara i da mu je smijeh iz sale za prtljag prisjeo, jeste. Milicija toga doba laskala je sebi da djeluje vaspitno.

Utakmica

Utakmica je odigrana 5. juna na Zvezdinoj „Marakani“, pred 90.000 gledalaca.

Naš tim igrao je u sastavu: Enver Marić, Ivan Buljan, Petar Krivokuća, Dražen Mužinić, Josip Katalinski, Vladislav Bogićević, Ilija Petković, Branko Oblak, Ivica Šurjak, Jovan Aćimović i Dragan Džajić.

Englezi su izveli ovaj tim: Rej Klemens, Alek Lindzi, Kolin Tod, Dejv Votson, Emlin Hjuz, Martin Dobson, Kevin Kigen, Mik Čenon, Frenk Vortington, Kolin Bel, Trevor Bruking i Malkolm Makdonald.

Utakmica je završena rezultatom 2:2. Englezi su poveli golom Čenona u 6. minutu, Petković je izjednačio u 22, pa nas je Oblak u 52. minutu doveo u vođstvo, da bi nam Kigen u 75. ukrao radost pobjede.

Englezi su se vratili kući, a mi smo otišli na Svjetsko prvenstvo, gdje nas je 13. juna čekao Brazil. Igrali smo 0:0.

Takva su vremena bila, takav fudbal, i takva Jugoslavija…

Slučaj zataškan intervencijom ambasadora

Incident s Kigenom brzo je, najviše zalaganjem ambasadora Daglasa Stjuarta i britanskog ministarstva inostranih poslova, zataškan.

Pred kraj 1973. godine u Sarajevu su britanski državljani Robert Kertis (24) i Pol Mejson (23) osuđeni na po četiri godine zatvora zbog špijunaže. Zatečeni su pored vojnog aerodroma u Rajlovcu dok su slikali ruske vojne teretne avione kojima je transportovano oružje za Siriju i Egipat. Tih dana je bjesnio Jomkipurski rat, žestok sukob između Izraela i arapskih zemalja.

E pa, Jugoslavija od špijuna u zatvoru nije imala nikakvu korist, a Englezi su htjeli da izvuku svoje ljude, pa je dogovor brzo pao: mi smo oslobodili Kertisa i Mejsona, a oni su pristali da zaborave na ponos. Kigenu je rečeno da ćuti, a možda su mu kazali i da je dobio šta je tražio.

On se, kao, zarekao da nikad više neće kročiti u Jugoslaviju.

Ipak, 1979/80. su se u četvrtfinalu Kupa evropskih šampiona sreli splitski Hajduk i Hamburger, u koji je Kigen iz Liverpula prešao 1977. godine, i pogazio je riječ. Doputovao je u Split, gdje je njegov tim poražen sa 3:2.

Kigen nije bio strijelac.