Odigrao je Franjo Glazer ukupno 35 zvaničnih utakmica za reprezentaciju Jugoslavije. Prvi meč je odigrao protiv Španije, 30. aprila 1933, protiv Španije (1:1) u Beogradu. Od reprezentacije se oprostio 3. novembra 1940. protiv Njemačke (2:0) u Zagrebu.
Najbolji nastup u reprezentaciji pružio je 9. maja 1937. u susretu protiv Mađarske (1:1) u Budimpešti, u kome je uža odbrana igrala u sastavu: Glazer, Higl, J. Matošić. Za nepune tri godine (1936-1939) branio je u neprekinutom nizu na 17 utakmica reprezentacije Jugoslavije.
Poznat je po tome što je vodio dosta buran život, koji bi jednog dana mogao i da se ekranizuje. Kobnog dana, u proljeće 1936, na Savskom kupalištu se desila situacija koja mu je promijenila život.
Grupa fudbalera BSK, među kojima je bio i golman, bila je na kupalištu na Savi. Franjo Glazer je 2. juna 1936. sa splava u rijeku gurnuo lijevog beka podmlatka BSK, Radeta Stokića (18). Stokić nije znao da pliva i udavio se. Glazer nije pokušao da spase svog mlađeg druga, a već sutradan je bez trunke kajanja otišao na utakmicu sa timom u Novi Sad.
Čuveni golman je pred sudom poricao krivicu, tvrdeći da je Stokić sam pao, ali je sud povjerovao svjedoku koji je izjavio da mu je sam Glazer priznao kako je mladića gurnuo u vodu.
Na sudiju je loš utisak ostavilo Glazerovo opovrgavanje krivice i lažno svjedočenje nekih njegovih drugova, a kao otežavajuća okolnost mu je uzeto što se „ravnodušno ponašao i nije ni pokušao da spase druga“, kao i to što je već sutradan otišao u Novi Sad na utakmicu „bez interesovanja za preminulog druga“.
Izricanje dvogodišnje kazne primio je uz osmijeh.
– Ne brinite, isplivaće već negdje – bile su riječi Glazera.
Ostvarila mu se želja da kaznu odsluži u hrvatskom zatvoru, iz kojeg je pušten puno prije isteka kazne.
Glazer je bio član Partizana od njegovog osnivanja, a za srpski klub je zabilježio 91 nastup. Godine 1947. je u Splitu postao trener i golman Mornara, za koji je igrao sve do 1949.
Bio jedini fudbaler koji je osvajao titule prvaka Jugoslavije (i prije i poslije rata) u sva tri kluba čije je mreže čuvao: Beogradski sport klub (BSK), zagrebački Građanski i beogradski Partizan.
Prema ličnoj evidenciji, odigrao je između 1933. i 1949. ukupno 1.225 utakmica.
Preminuo je 1. marta 2003. u Zagrebu, piše reprezentacija.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.