Boško Đurovski, jedan od nesumnjivo najdražih ljudi među navijačima Crvene zvezde, rođen je baš na ovaj dan, 28. decembra 1961. godine u selu Žilče pored Tetova, u današnjoj Severnoj Makedoniji.
Sa četrnaest godina je, na poziv strica, došao u Beograd zajedno sa bratom Milkom na probu u Crvenu zvezdu, gdje je ostao sve do 1989. godine. Za prvi tim je debitovao sa 17 godina, odigrao je čak 509 utakmica i postigao 103 gola. Učestvovao je u osvajanju četiri šampionske titule i dva Kupa.
Kao trener je predvodio Zvezdu u dva navrata, 2007. i 2017. godine. Osvojio je duplu krunu u svom prvom mandatu na klupi crveno-belih. Đurovski je dobio nagradu za životno djelo na ceremoniji proslave 80. rođendana kluba s Marakane, ali priča o njemu – nije samo sportska.
Boško i Milko bili su nadaleko čuveni u jugoslovenskom fudbalu 80-ih godina prošlog veka. Milko je možda bio veća zvijezda, ali je Boško i te kako bio uspješan.
Jer, za razliku od njegovog brata koji je igrao najprije za beogradske crveno-bijele, pa zablistao u Partizanu, Boško je u Crvenoj zvezdi nastupao 11 sezona, bio joj je trener, dvije godine vodio makedonsku reprezentaciju.
U jednom davnašnjem intervjuu za “Kurir” on je otkrio sljedeće o porodičnom prezimenu:
– Izvorno prezime moje porodice je bilo Stojanović, po majci Petrović. To prezime Stojanović nosio je moj deda Nikola. Ali, kada su moji otišli u Makedoniju, onda su se dešavale neke stvari… Kako to da ti objasnim… Takvo je neko vrijeme bilo… Tito i njegovi saradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje -ski na kraj, umjesto -ić. Moj pradeda se zvao Đura i onda su po njemu moji prihvatili prezime Đurovski – otkrio je Boško Đurovski.
Tome je dodao i da mu je otac rođen u Beogradu, ali je početkom Drugog svjetskog rata prešao u današnju Sjevernu Makedoniju.
– Samo je stric ostao u Beogradu. Moj deda Nikola bio je heroj iz Prvog svjetskog rata, rođen je 1892. Čovjek koji je prešao Albansku golgotu sa srpskom vojskom. Nažalost, ja kao dijete nisam mnogo zapitkivao o tome, a u to vrijeme se o Prvom svetskom ratu više ćutalo nego pričalo. Žao mi je što ne znam više pojedinosti o tome – objasnio je Boško.
Otkrio je i zanimljiv detalj za dedu: nije volio fudbal.
– Imao je vinograd, imao neki svoj svijet. Kad sam mu rekao da idem za Beograd da igram fudbal, on mi je rekao: ‘Šta će ti to? Bolje da ti kupim harmoniku, pa ti na Kalemegdanu sviraj i uzimaj pare!’ Njemu je to ostalo od prije rata, jer se tako dobro živjelo u predratnom Beogradu – istakao je Boško Đurovski.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.