Bio je to jedini put da je Đoković ispustio prednost od 2-0 u setovima, ali bila je to prekretnica u njegovoj karijeri, jedna od nekoliko ključnih.
O tome je svojevremeno govorio i Marjan Vajda, Novakov dugogodišnji trener, a kako Melcer igra turnir legendi na Vimbldonu, i Novaka su pitali da se još jednom prisjeti tog duela.
– Sjećam se dobro tog meča, najviše zbog emocija koje sam imao poslije njega. Dosta razočaranja, ne samo zbog meča, već u tom trenutku se nisam osjećao najmotivisanije. Dosta sam bio potišten, profesionalno, za tenis – rekao je Đoković.
U tom periodu, poslije prvog osvojenog slema u Melburnu 2008. godine, Novak nije uspijevao da probije duopol Federera i Nadala.
Trebalo mi je da se nešto desi, da prevagne na pozitivnu stranu jer nisam bilježio odlične rezultate koje sam želio, nisam dobro igrao, nisam se dobro osjećao. Taj meč je jedan od onih koji definišu putanju za budućnost, meni je mnogo pomogao da postavim temelje za dalje – kaže Novak.
Srbin je to i obrazložio.
– Sjećam se dobro da sam plakao dosta poslije tog meča u sobi kod Marjana i Miljana (Amanovića), onda smo dugo razgovarali, postavili novi plan sutra i od tog trenutka je karijera stvarno krenula uzlaznom putanjom. Igrao sam drugo finale US opena 2010, osvojili smo Dejvis kup i mislim da je taj Dejvis kup bio inicijalna kapisla, odskočna daska za mene igrački. Od tog brijanja glave, 43 pobjede zaredom! Zaista, sada kad se osvrnem na te trenutke, zahvalan sam na istim, ali tada, kada sam to doživljavao, nije baš bilo tako. Svakako, hvala Melceru – zaključio je on, navodi Sportklub.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu