U Partizanu je dominirao u Superligi Srbije. Na derbiju protiv Crvene zvezde, posljednjem koje je igrao, djelovao je kao Mladen Krstajić kada se vratio u starim danima i nabijao Džeka Vilšira kukom na rebra, više nego kao dijete od 18 godina koje igra protiv odraslih muškaraca.
Kada je otišao iz Partizana u Monako, nije se snašao i sjedio je više na tribinama nego na klupi. Pozajmice su bile ključ, ali ni tamo nije bio neki spektakl.
Od kada je otišao u Austriju i Salcburg, postao je fantastičan igrač. A još je klinac.
Sve što je bilo slabo u reprezentaciji Srbije, on je sve to ispravio vremenom, zahvaljujući sjajnim partijama u Austriji, ali i Ligi šampiona. Samo su mu bile potrebne utakmice. Samo je morao da igra.
Sada nam je na Svjetskom prvenstvu pokazao ko je i šta je.
Nema veze što su izgubili 2:0 od moćnog Brazila. Odigrao je Pavlović bez greške.
Dobio je žuti karton u šestom minutu, ali to ga nije omelo da na svaku lopte ide svim silama.
Skidao je sve što je mogao i na zemlji i u vazduhu. Dobijao je udarce, laktom, šakom, po nogama. Ništa ga nije omelo.
Na lopti besprekoran takođe i nije se libio da krene naprijed kada dobije prostor.
Izrastao je u velikog, velikog igrača.
Imao je dvije ključne isječene lopte, tri čista uklizavanja, tri od četiri duela dobijena u vazduhu i 81% tačnih dodavanja i dvije tačne duge loptu, kada je dijagonalom pronašao saigrača.
Ako ovako nastavi, biće jedan od najtraženijih štopera Evrope.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu