Fudbal

SANJAO RODNU KUĆU Mihajlović je zbog ovog zaplakao

Siniša Mihajlović je rijetko plakao, a najviše je žalio za porodicom i kućom u Borovu selu.

SANJAO RODNU KUĆU Mihajlović je zbog ovog zaplakao
FOTO: GIORGIO BENVENUTI/EPA

Krajem decembra 2015. kada je poslije punih 25 godina prvi put ušao u Borovo Selo da posjeti rodnu kuću nije mogao da sakrije suze. Zbog bezbjednosti, morao je da se maskira i da kačket navuče duboko na oči.

Miha nije mogao da izdrži, pred naletom sjećanja, na kućnom pragu je zaplakao.

– Posljednji put pre 2015. bio sam u Borovu Selu tokom sukoba 1991. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam mogao ni da se orijentišem… Pamtim ruševine zgrada i mašine koje su pravile rovove. Ptica nije letjela, nije bilo ni pasa. Pamtim pogled dva desetogodišnjaka dok su nosili puške. Imali su oči muškaraca u tijelu djece. Tužne oči koje su vidjele sve osim detinjstva. Jedan od njih mi je prišao i pitao me ko sam. Često pomislim na to dijete, volio bih da znam šta mu se dogodilo. Ako ga rat nije uzeo, onda je danas muškarac. Možda ima ženu i djecu. Nadam se da su ta deca postala odrasli koji su ponovo otkrili malo svetlosti – govorio je Mihajlović uz kog su bili brat Dražen i kum Miroslav Tanjga.

Odluku da se vrati u Borovo Selo donio je u decembru 2015. godine pošto je tri noći zaredom sanjao rodno mesto. U društvu brata Dražena i kuma, takođe proslavljenog fudbalera posjetio je svoju kuću, kao i školu i teren na kome je napravio prve igračke korake.

– Pod mojim pritiskom, roditelji su spakovali najnužnije stvari i doselili se u Beograd. Priključio nam se i brat Dražen. Poslije je do nas stigla vest da je naša kuća u Borovu minirana i da je neko ispalio metak u moju sliku na zidu. U tom groznom činu bilo je određene simbolike, poruka je bila jasna. Ko je mogao da baci bombu na našu kuću? Ko je i zašto pucao u moju i Draženovu sliku? Ta pitanja su me proganjala dok napokon nisam saznao istinu. To je učinio Stipe, jedan od mojih najboljih drugova iz detinjstva, kojeg sam doživljavao kao brata. Vidjeli smo se 2000. godine u Zagrebu. Došao je u hotel i pitao me da li sve znam. Priznao mi je da je zapalio kuću, ali i spasio moje roditelje. Oprostio sam mu – piše u knjizi koju je 2012. napisao Miroslav Gavrilović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu