U trenutku kada se javnost zabavlja sa tim koji bi igrači mogli da obuku dres reprezentacije i kada selektor Svetislav Pešić neprestano sluša loše vijesti i nove otkaze jedna djevojka se još jednom osvrnula na trenutak po kom će je zauvijek pamtiti.
Šta znači ljubav prema otadžbini? Šta znači voljeti zemlju i sport iskreno? Šta znači žrtvovati se da bi pronašao način?
Jelena Bruks je sa bebom u naručju došla na pripreme reprezentacije 2019. godine. Bebom koja je stara tek tri mjeseca.
Ona je sada podsjetila na taj trenutak porukom koja dobija posebnu poruku u svjetlu svih otkaza.
Tri mjeseca prije nego što je Srbija nastupila na Evropskom prvenstvu rodio se mali Mateo.
– Imala sam podršku svih, od porodice do Кošarkaškog saveza Srbije koji mi je izašao u susret i dozvolio da suprug i sin budu sve vrijeme uz mene na pripremama. Suprug je trenirao sa mnom i vraćao me u formu, dok su moji roditelji čuvali Matea. Trudila sam se da ga dojim dokle god sam mogla. Na pripremama je u početku bio pravi pakao, ali sam znala da kroz to moram da prođem – ispričala je Bruks u intervjuu za „Politiku“.
Ni u jednom trenutku nije dovodila u pitanje da li će nastupati za reprezentaciju, navodi Nova sport.
Nije prošlo ni punih 100 dana, a kapiten Srbije nije ni tren razmišljala da li će nositi dres Srbije na Eurobasketu. I nije pristala da igra da bi joj neko rekao „hvala“ ili dodijelio orden, već jer tako osjeća, voli. Nikada sebe ne ističe u prvi plan, ali i te kako umije da stane ispred ekipe da je zaštiti ako treba.
Za tim nije često bilo potrebe, jer ih je sve čuvao Mateo. Vjerno je pratio mamu, bio je pravo „pojačanje“, 13. igrač na pripremama, izvor neke posebne energije djevojkama na putu ka medalji. Zatim je i na utakmicama bodrio mamu (dobro, ponekad je i drijemao), kao i prilikom razgovora sa medijima čije je predstavnike iz prve osvojio. I tačno tri mjeseca i tri nedjelje prošlo je od 15. marta 2019. godine, kada se porodila, do trenutka kada se Bruks sa saigračicama popela na treće mjesto pobedničkog postolja u „Areni“.
Mališan u naručju, bronza oko vrata i kapitenka koja zrači istinskom srećom! I ništa joj nije teško… Zvuči kao prava, moderna sportska bajka, čiji su počeci utemeljeni u Kragujevcu tamo 1989. kada je Jelena rođena.
– Mene su roditelji tako vaspitavali da je reprezentacija iznad svega. Išla sam i povrIJeđena na pripreme koje su trajale i dva i po mJeseca. Igra se u inostranstvu, ali se živi za Srbiju, za naš tim – rekla je Bruks svojevremeno za „Politiku“.
Zbog nje, Marine Maljković (i članova stručnog štaba), i ostalih 11 djevojaka – Srbija je evropski šampion iz 2015. Zbog nje, i ostalih pomenutih – Srbija je osvajač olimpijske bronze iz Rija 2016.
Zbog nje – Evropa zna za srpsku žensku košarku koja piše najljepše stranice istorije. Zbog nje – hiljade djevojčica baca na koš, a pojedini ljubitelji košarke u Srbiji saznali su nešto novo kao što su žuto-zelene boje Šoprona.
Dres nacionalnog tima kao svetinja, snaga volje da se uvijek napravi korak napred, uradi nešto veliko, preskoči svaka prepreka, pobijedi. Pobjeda? Ako neko može, onda je to Jelena Bruks.
Postoje i ona čuvena „propisi su propisi“, samo… izgleda da su danima oni drugi „propisi“ na snazi po pitanju posjeta beogradskim krovovima u večernjim satima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu