Ipak, u bliskoj prošlosti, KK Borac takmičarski, a pogotovo, organizaciono i finansijski, nije bio ni blizu trenutnog nivoa iako su njegov dres prethodno nosila imena poput Saše Vujasinovića, Marka Šćekića, Aleksandra Šućura, Predraga Čubrila…
– Pored objektivnih razloga za tako, može se reći, katastrofalno stanje, veliku zaslugu su imale i neodgovorne prethodne uprave kluba te nadležna rukovodstva Grada Banjaluka. Klub je, doslovno, preživljavao najteže trenutke u svojoj, preko 70 godina dugoj, istoriji – rekao je Milan Đajić, predsjednik KK Borac na početku razgovora za Srpskainfo.
Takmičarski, KK Borac je deset godina “tavorio” u Prvoj ligi Republike Srpske, I ispadanje u tzv. beton ligu, bez prevelike nade za povratkom na staze uspjeha.
– Organizaciono, egzistirao je samo seniorski tim i to u katastrofalnim uslovima, bez adekvatnih organa kluba, bez službenih prostorija, bez adekvatne opreme, bez zadovoljavajućih termina za treninge, bez publike, bez mlađih selekcija, bez… – više nego jasan je Đajić.
O finansijskom stanju ne treba trošiti riječi.
Teške situacije koju je zatekao u klubu, u razgovoru za Srpskainfo, prisjeća se sadašnji predsjednik Milan Đajić, koji je ovu funkciju preuzeo 2018. godine u, možda najtežem trenutku bitisanja crveno-plavih.
– Kao student sam dolazio na utakmice Borca, u vrijeme kada je dvorana bila puna i kada se, iz sveg srca, navijalo za Borac, pa mi je bilo malo čudno kada sam se, spletom okolnosti, sa prijateljem Aranđelom Mišanom, našao u dvorani. Vidim… desetak igrača, momaka, koji se trude ali sve okolo ne liči da je riječ o nekom ozbiljnom klubu – igrači nemaju iste dresove, dvorana prazna, atmosfera sumorna… Kada su mi rekli da je to Košarkaški klub Borac nisam mogao da vjerujem – rekao je Đajić u razgovor za naš portal i nastavlja:
“Klub je bio u katastrofalnoj poziciji, bez sredstava i bez bilo kakve ideje za sutra a niko o tome nije vodio računa. Kao grupa entuzijasta, počeli smo, samoinicijativno, da pomažemo Klub koliko možemo. Vremenom se sve to uozbiljilo i priključio nam se još veći broj samosvjesnih ljudi, najviše mojih poslovni partnera, a prva veća akcija za pomoć Klubu bila je donatorska veče”
Prisjeća se početaka prvi čovjek banjalučkog velikana. Ističe da je, od samog početka rada i zalaganja u klubu, imao jasan cilj i namjeru, a to je da su suština svega dobra organizacija I omladinska škola. Od tog cilja nije odstupio niti jednog trenutka, što se odlično prepoznaje po rezultatima svih mlađih kategorija, kao i stvaranje razvojnog kluba Akademac – Borac, koji se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske:
– Suština čitave priče jesu djeca. Moja vizija i moja misija je bila, jeste i danas i biće sutra djeca koja treniraju u klubu. Podatak koji tome svjedoči i na koji sam posebno ponosan je da, trenutno, u našem klubu, trenira 250 dječaka, a još ko zna koliko ih je prošlo kroz klub. To je razlog zbog koga ulažem trud i vrijeme i to je ono što me čini zadovoljnim i srećnim. Nekada ne mogu ni roditeljima, ni ljudima u gradu, da objasnim da suština angažmana u klubu nije to da li mi igramo ABA 1 ili Premijer ligu, nego je suština da se naša djeca bave sportom jer je sport i duhovna nadgradnja, da se kroz sport fizički i psihički grade, da izrastu u zdrave, odgovorne i uspješnje građane i, prvenstveno ti i takvi stavovi, definišu moj odnos prema klubu – jasan je predsjednik Borca i dodaje:
“Ali to ljudi, ogromnom većinom, teško razumiju. Kao što reče Nikola Jokić – mi ne volimo sport već volimo samo da pobjeđujemo. Ja i danas imam pritiske i pitanja “Kada ćemo da igramo ABA1, hoćemo li biti prvi u ABA2, mozemo li igrati Ligu šampiona možemo li … ?”. Dakle, suština su djeca pa koliko naša djeca, iz ovog grada, budu napredovala toliko će da napreduje i sam klub.”
Na čelu Kluba, kao predsjednik, boravi već šest godina, a rezultati koje Borac bilježi nikome nisu promakli. Ipak, kako ističe, najzadovoljniji i najispunjeniji je uspjesima mlađih selekcija.
– Juniori su šampioni BiH, kadeti su igrali završne turnire, takođe i pioniri. To su sve rezultati i uspjesi rada iz prethodnog perioda i ljudi koji su, direktno ili indirektno, uključeni u rad Borcva. Posebno želim da istaknem veliki doprinos Aranđela Mišana i Tibora Florjana koji su, zajedno sa mnom, činili okosnicu i temelje kluba kakav je Borac danas – kazao je on.
Da Borac stoji na čvrstim nogama i da predstavlja jednu istinski, zdravu i vizionarsku priču u ovom gradu govore i podaci kojima mali broj klubova u državi I regionu može da se pohvali-
– Smatram da je funckionisanje kluba apsolutno na zdravim osnovama. Klub nema nikakva dugovanja i ne želi da pravi nerealne rezultate na silu već do njih želi da dođe kroz proces napredovanja. Klubovi najčešće naprave neki nerealan iskorak jedne godine, a zatim, narednih par godina, bukvalno otplaćuju taj uspjeh na svim nivoima. Mi se trudimo da budemo realni, u okviru svojih mogućnosti i onog što možemo, a možemo uvijek da pružimo najbolje uslove našoj djeci za njihov razvoj i napredak. I sada su to, na našu sreću, već mnogi prepoznali te u naš klub dolazi mnogo djece iz drugih sredina a to je osnova i početak zdravog funkcionisanja i vraćanja vrijednosti brendu Borca – izričit je Đajić.
Klub raste iz dana u dan, na svim poljima, a samim tim, rastu i ambicije i ciljevi, kako navijača, tako i čelnih ljudi ali, ovaj put, na realnim osnovama.
– Ambicije se uvijek postavljaju na viši nivo ali, obzirom da imamo skromnu podršku šire društvene zajednice, u smislu institucija i Grada Banjaluka, Klub funkcioniše najviše zahvaljujući entuzijazmu ljudi unutar njega koji odvajaju, ne samo svoje vrijeme i energiju, nego i svoja finansijska sredstva. Mali je budžet grada Banjaluke uopšte za sport, ne samo za košarku. Trude se oni da pomognu, ali to je malo da bi se igrao jedan ozbiljan nivo kakav je ABA liga. Trenutno smo najmlađa ekipa u Ligi BiH a u ABA2 jedni od najmlađih. To je cilj i smisao funkcionisanja – da momci iz naših mlađih selekcija prepoznaju razvojni put i da iskoriste šansu koju će da im pruži igranje na ovom nivou u seniorskom timu. Što se tiče sportskih ambicija, mi nemamo opterećujuću želju da igramo ABA1 ligu sem ako se za to ne stvore, prije svega finansijski uslovi jer taj nivo nije nimalo jeftina stvar. Realno, i sadašnje stanje nadmašuje mogućnosti nas u klubu te je jako veliki zalogaj za nas, da u ovim i ovakvim uslovima, iz godine u godinu, podižemo ljestvicu. Nakon punih 19 godina naš Borac je osvojio Kup Republike Srpske, već dvije godine zaredom smo igrali završnicu Lige BiH i ABA2 lige. Prošle sezone smo imali enormno veliki sportski uspjeh, a ove godine je pitanje da li ćemo moći da ga ponovimo baš iz tog razloga što smo se čvrsto držali naše vizije da pružimo šansu za 4-5 mladih igrača i to se, neminovno, odražava na rezultat. Napominjem da imamo i dugogodišnju saradnju sa mnogim klubovima iz grada i regiona kao što je KK Igokea, sa kojom, moram da istaknem imamo odličnu saradnju, te sa našim manjim klubovima, Alfom Šampion, KK Basket 2000, KK Cedevita itd – istakao je on.
On je istakao da Borac za njega predstavlja jednu veliku porodicu te smatra da je najvažnija stvar u cijelom procesu da se obezbijede najbolji uslovi za rad u omladinskom pogonu što zagovara od samog početka boravka u klubu, ali isto toliko i nivo seniorskog pogona gdje bi djeca vidjela svoju šansu u budućnosti.
– Dosta ljudi danas nije ni svjesno da su sport i djeca prepuštena sama sebi po pitanju funkcionisanja i organizacije. Nekada je to bilo sistemski regulisano, ali danas, ukoliko se nađu društveno odgovorni ljudi koji imaju osjećaj za djecu, oni to organizuju u okvirima u kojim oni sami mogu da funkcionišu. U našem klubu, što i jeste bila ideja vodilja, postoje sve mlađe selekcije: mini basket, mlađi pioniri, pioniri, kadeti, junior, seniori… i sve su to takmičarske selekcije što je najbitnije za njihov sportski razvoj. Takođe, bitno za naglasiti je da Uprava možda jedina u regionu koja za svoj angažman nema nikakva primanja, a koja vodi računa o segmentu djece iz višečlanih i socijalno-ugroženih porodica koja su oslobođena plaćanja članarine i opreme – dodaje predsjednik Borca.
Kako kaže, ponosan je na omladinske selekcije i rezultate koje ostvaruju a posebno mjesto u svemu zauzima Borčev razvojni klub Akademac:
– Još jedna bitna stvar jeste da smo omladinski pogon, odnosno KK Akademac, koji nastupa u Prvoj ligi Republike Srpske, organizaciono odvojili od KK Borac kojim uspješno rukovodi Aranđel Mišan predsjednik i trener Malan Jovanić. Kako bismo stvorili uslove za razvoj, prvenstveno naše, djece. Nismo dozvolili da tu igraju neki stari, istrošeni igrači već isključivo igraju naša djeca koja se tako afirmišu i razvijaju, a klub obezbjeđuje finansijska sredstva za njihovo funkcionisanje jer u budžetu Grada i države nisu još uvijek predviđena sredstva za njih – kazao je on-
Uprava Borca, kao i sami igrači u velikom broju slučajeva su prepoznali i prepoznaju potrebu za pomoć ugroženim sugrađanima te, nerijetko, sav prihod od ulaznica, proslijede svojim sugrađanima kojima je on potrebniji.
– Sam klub, i prvi tim kao i selekcija Akademca, vrlo često organizuju humanitarene utakmice i sav svoj prihod, bez obzira što imaju jako mali budžet, daruju u humanitarne svrhe – ponosno ističe Đajić
Pored humanitarnog rada kroz Košarkaški klub Borac, uspješni privrednik Milan Đajić poznat je i po učešću u velikom broju humanitarnih akcija na ličnom nivou a posljednja u nizu takvih bila je u saradnji sa organizacijom “Srbi za Srbe” pod nazivom “Poznati služe”, Udruženje oboljelih od dijabetesa u RS kao i druge slične organizacije.
– Na taj način pokušavam da animiram i druge ljude da se uključe u humanitarne aktivnosti kojih nam, u ovom vremenu, sigurno nedostaje i moramo malo više da imamo empatije za druge. To je i smisao i cilj, ali i veliko duhovno zadovoljstvo. Što se tiče same akcije, odigrala se po animaciji ljudi iz organizacije “Srbi za Srbe” i mislim da smo uspjeli u svojoj misiji da pomognemo jednoj višečlanoj porodici iz Laktaša. Nikada ne volim da posebno ističem ovakve akcije jer treba raditi i pomagati, kao kada hodate po pijesku, nečujno a iza vas ostanu tragovi – skromno će Đajić.
On je zatim nastavio.
– Ponosan sam i neizmjerno srećan što sam okružen prijateljima koji imaju potrebu i želju da pomognu drugima. Srce mi je bilo puna kada sam, na posljednjoj humanitarnoj akciji, vidio toliki broj prijatelja koji su prepoznali namjeru i odazvali se pozivu da doprinesu uspjehu humanitarne akcije. Poseban je osjećaj znati da si okružen takvim ljudima, da sa njima dijeliš i lijepe i teške trenutke, da su ti uvijek dostupni i spremni da pomognu – naglašava Đajić i dodaje:
“Brojni su prijatelji koji su prepoznavali situacije i pokretali akcije za prikupljanje pomoći za ugrožene, za liječenje oboljele djece-leptira, za pomoć siromašnim kategorijama, pomoć nastradalim u zemljotresu u Hrvatskoj, za…. Moje bliže okruženje i prijatelji, iako nemamo neku formalnu humanitarnu organizaciju, uvijek smo se trudili da pomognemo široj društvenoj zajednici i pojedncima kojima je pomoć najpotrebnija. Većinom je riječ o ljudima sa kojima sam studirao, koji su uspješni i danas imaju ozbiljne poslove ali ne žele da se eksponiraju i da se time hvale. Grupa Rekreativaca DB, kako sebe zovu, uvijek su spremni da pomognu i moram da istaknem da su čak, na moj poziv, bili učesnici i prve donatorske večeri za KK Borac, neposredno po mom preuzimanju rukovođenja klubom, kada je skupljena neka inicijalna suma novca da se sve pokrene – veliko hvala i poštovanje,”
Đajić u razgovoru za Srpskainfo ističe da nije ni potrebno napominjati takve stvari, iz tog razloga što, kada ljudi žele iskreno da pomognu onda im nije cilj da se o tome priča.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu