Partizan je uspio da se plasira u plej-of Evrolige i gotovo izvjesno izbori prvo mjesto pred završni ABA čin, za šta svakako zasluge idu igračima, ali prije svega čovjeku koji je početak i kraj svega i bez koga bi malo vjerovatno to bilo tako Željku Obradoviću.
Ima ona priča o statistici i tome šta ona pokazuje, a šta ne, ali sam uvid u brojke i biografiju najtrofejnijeg evropskog trenera dovoljno govori o kakvom se stručnjaku radi. Preko tri decenije traje u samom vrhu, od tada se toliko toga promijenilo u i oko košarke, ali je Čačanin uspio da isprati sve trendove i bude uvijek korak ispred kolega. U tih je 30 godina stalo devet evroligaških titula i 21 plasman u plej-of Evrolige, što nema niko, ne od trenera, već nijedan klub.
Kada je klupski plasman u pitanju, najviše su puta u plej-of išli Barselona i moskovski CSKA, 15, a po jedan odlazak manje imaju Olimpijakos i Real Madrid. Baskonija i Panatinaikos su 13 puta bili dio ove faze, Makabi 11, a turski timovi Efes i Fenerbahče po osam.
U svakoj deceniji rada, Obradović je uzeo barem po jednu titulu na najvećoj sceni, što govori da od prvog dana radi sa istim žarom i pokazuje da za njega ne važi priča o momentu zamora i zasićenja, nego da je uvijek iznova bio spreman da pobjeđuje. To je sada dokazao sa Partizanom. Poslije 13 godina je crno-bijele vratio u društvo osam najboljih elitnog takmičenja i to tako što su posljednjih mjeseci igrali vjerovatno najbolju košarku u Evropi. Kako se to u sportu nerijetko dešava, nekad je dovoljna samo jedna utakmica, potez, a kamoli ovakva igra u kontinuitetu, da apetiti rastu. Crno-bijeli maštaju o Fajnal foru, svjesni da na klupi imaju čovjeka koji je samo jednom od 1992. godine do danas nije uspio da ga obezbijedi kada je bio dio “probranih” nakon prve faze.
To je bilo u sezoni 2005/06, kada je bio na klupi Panatinaikosa. Tada tim koji su činili asovi poput Vasilisa Spanulisa, Jake Lakoviča, Majka Batisa, Dimitrisa Dijamantidisa, Dejana Tomaševića i Vlada Šćepanovića, nije snagu pokazao i kroz rezultat, nije iskoristio ni prednost domaćeg terena, već je u majstorici prolaz dalje izvojevala Tau Keramika (današnja Baskonija, prim. aut.).
Trenerski posao, kao i svaki zanat, najbolje se uči tako što od nekoga uzimate one dobre stvari i implementirate u svoj rad, a od Obradovića su krali i oni najveći, poput Grega Popovića, koji je bez problema priznao da je video neke stvari od čovjeka koji ima najviše kontinentalnih titula.
Obradović je Partizanu donio najvrijedniji pehar koji ima ovaj klub, i to u debitantskoj sezoni, pošto su crno-bijeli osvojili titulu evropskog šampiona u Istanbulu 1992. godine. Potom je isti uspeh zabilježio i sa Huventudom 1994, pa Real Madridom naredne godine i onda sa Panatinaikosom pet puta (2000, 2002, 2007, 2009. i 2011. godine), te Fenerbahčeom 2017. godine. Dakle, od 21 serije, slavio je 20 puta i sa takvom statistikom očekuje duele protiv Reala. Prve dvije utakmice se igraju u Madridu 25. i 27. maja, a potom se serija seli u Beograd, dok bi se eventualna majstorica igrala u prestonici Španije. Jasno, uloga favorita pripada moćnoj madridskoj ekipi, ali i crno-bijeli i te kako imaju svoje adute i to jesu pokazali protiv kraljevskog kluba, kog su već savladali u sezoni, piše Sportal.
U debitantskoj sezoni, Obradović je pokazao da je kadar za velike stvari, kao mladi trener je sa četvrtog mjesta u grupi, Parni valjak odveo u četvrtfinale, gdje je poslije majstorice savladao Knor, u seriji koja se igrala na dvije dobijene utakmice. Tako je sve krenulo, a nastavilo se u Huventudu, Real Madridu, a posebno je Obradović bio dominantan sa Panatinaikosom, sa kojim ima pet titula i jedanaest uspešnih plej-of okršaja, sve do pomenute Tau Keramike. Od tada je krenula nova serija, na klupi Zelenih iz Atine, potom i Fenerbahčea, a sada ima priliku da je nastavi sa klubom, u čiju je istoriju već zlatnim slovima utkao svoje ime.
Nijedan trener nije bio ni blizu da uradi sve ono što je polazilo za rukom temperamentnom Čačaninu i na kraju postoji samo neko ko je ispred njega. U pitanju je moćni Real Madrid, slavni klub, koji ima tek jednu više titulu šampiona Starog kontinenta. Obradović sada može i njima da pokaže, o kakvoj se veličini radi, mada već i jeste, pošto je dvaput igrao plej-of protiv kraljevskog kluba i u oba navrata je bio uspješniji, najprije kao trener Huventuda, a potom i Fenerbahčea. Pritom, nije izgubio nijednu utakmicu.
Tradicija, istorija, brojke i ono što je bilo prije, su jedno, teren i ono što dolazi drugo, ali sam pogled na klupu na kojoj sedi Željko Obradović, navijačima Partizana daje pravo da sanjaju. I treba, neka se bajka nastavi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu