Odgovori na pitanje “U šta, zapravo, vjeruje Nole?” izgleda da su dobili najprecizniji odgovor. Od njega samog.
Intervju Novaka Đokovića za “Šortlist”, koji je obavio Met Blejk, prenosimo u cjelosti:
“Možete da o svakoj ličnosti sportiste kažete ono osnovno na osnovu njihovog sopstvenog opisa sebe na Tviteru. Hari Kejn je dobar primjer: ‘Fudbaler Totenhema i Engleske’. Kriketaš koji ‘odbija’ da se penzioniše, Džejms Anderson, želi da znate ko mu je menadžer. A tu su i teniseri. Rodžer Federer: ‘Profesionalni igrač tenisa’. Rafael Nadal: ‘Teniser’. Huan Mardin del Potro: ‘Teniser’. Endi Marej se prebacio u prvo lice: ‘Ja igram tenis’.
Ali, dajte da na momenat probamo da sagledamo Novaka Đokovića: ‘Smij se dokle god dišeš, voli dokle god živiš!’.
Može ovo da vam zvuči kao neki obični motivacioni citat koji vaša nesrećna ljubav iz škole stavlja na Instagram, ali je ovo ujedno i uvid u kompleksnu unutrašnju ličnost trenutnog teniskog ‘broja 1’. Jer, za Đokovića, to nije neko pseudo-filozofsko s**** koje se stavlja zbog lične krize. To je i mantra i manifest; a i tajni sastojak novootkrivenog smisla života koji ga je ove godine vratio (u teniski život) sa ruba odluke da ostavi reket.
– Vjerujem da je naša misija da dostignemo više frekvencije kroz brigu o sebi i to istražujući i poštujući sopstveni ‘avatar’, svoje tijelo, a radeći to – da podižemo vibraciju cijele planete – smije se dok je istovremeno mrtav ozbiljan.
Ako nemate predstavu o čemu on to priča, onda vam on o tome – priča: “Treba da razumijemo da smo spojeni na više nivoa, ne samo na fizičkom”, objašnjava. “Povezani smo jedni sa drugima, sa prirodom, sa Zemljom, sa univerzumom… To je enrgetski smisao, visoko vibracioni. Kako god da ga shvatite, mislim da postoji viša stvar koja je stvorila sve ovo, i sve nas, a mi samo dobijamo pomoć (da živimo)”.
Sjedimo pokraj prozora u brodiću koji prolazi blizu londonske O2 arene, gdje je igrao ATP finale, ka hotelu u kome je odsjeo. Prvi meč mu je sutra, a danas je jako raspoložen. Ipak, jasno je da nema želju da priča o tenisu. Hoće da priča o “Transcedentnost – život izvan običnog”, novom filmu u kome je i koji, prema najavi za medije, ‘vodi gledaoca na putovanje ka sebi kao nijedan drugi dokumentarni film prije toga’.
“Imate ove stvari koje zovete telepatijom, zar ne?”, kaže. “Ili, ono što zovu telekinezom, ili instikt, intuicija. Osjećam da su to darovi više sile, izvora, Boga, kako god ga nazvali, koji nam omogućavaju da razumijemo tu višu silu i viši poredak u nama samima. Imamo moć da programiramo našu podsvjest. Za mene, riječ transcedentnost je upravo transcedencija (prelazak) iz stanja niže fizičke vibracije u višu vibraciju razumijevanja ko smo, zapravo”.
Sasvim je bezbjedno reći da niko ne zna ko je Novak Đoković, zapravo, bolje od samog Novaka Đokovića. Njemu se sviđa sopstveni ‘avatar’.
I vi biste da se upravo osvojili četvrti Vimbldon, treći US Open, a njime 14. grend slem titulu po čemu biste se izjednačili sa Pitom Samprasom kao trećim najtrofejnijim teniserom u istoriji. Ne samo da je on (Novak) jedini teniser poslije Roda Lejvera koji je osvojio sva četiri grend slema u nizu, nego je ovog avgusta takođe postao jedini čovjek u istoriji koji je osvojio svih devet masters turnira, a ni nadal ni Federer nisu to učinili.
Sve je to još više zadivljujuće kada shvatite da je prošlog februara došao toliko blizu odluke da napusti tenis, da je zbog toga mogao da se koristi i ‘Oko sokolovo’ sistem. “Bio sam u baš mračnom mjestu”, kaže. “Izgubio sma dva turnira u uvodnim rundama i, psihički, pitao sam se želim li da nastavim da se bavim tenisom”.
Njegov pad koji je oduzimao dah počeo je mjesec dana nakon što je osvojio Roland Garos 2016. Najprije, našao se na onoj lošoj strani jednog od najvećeg iznenađenja u vimbldonskoj istoriji kada je u trećem kolu ispao protiv 28. nosioca, Sema Kverija. Onda se survao u prvom kolu olimpijskog turnira, napuštajući teren u suzama. Potom je maltretiran u finalu US Opena i, poslije toga, nije mogao da prođe četvrtfinale bilo kog od četiri najveća turnira. Zatim ga je povreda lakta odvojila od terena do kraja 2017. i on se našao gledajući u bezdan najgore noćne more bilo kog sporitse. “Imao sam utisak da mi se zidovi približavaju, da nemogu da dišem”, priznaje.
Šta se desilo? Jednostavno: naučio je da se smije i voli ponovo, kao što i kaže na Tviteru. “Osjetio sam da sam morao da se vratim nazad u prirodu i ponovo se ‘prikačim'”, dodaje. “Otišao sam na odmor sa porodicom i, jednog dana, dok sam drijemao na plaži, osjetio sam novi talas energije kako dolazi i kako sam se ‘resetovao’. Stvarno je bilo baš tako jednostavno”.
Spiritualizam nije nova stvar za Đokovića – igra se s njim od 2010, kada ga je sramota od ubjedljivih poraza dovela do dijagnoze da mu, kada je o intoleranciji hrane riječ, brašno, gluten i rafinisani šećer smetaju. Nezadovoljan popularnom medicinom, potražio je savjet od kvantum-lakara, osobe koja koristi formu medicine koja se oslanja na kvantnu fiziku ne bi li utvrdila šta je to što izaziva nesklad, a onda je dobio jelovnik u kome nije bilo ničeg životinjskog porijekla, ali ni glukoze i glutena. Urodilo je plodom (uz sijaset drugih ljekovitih sredstava, poput hiperbarične komore). Njegov veganizam je poznat. Ali, molim vas, ne zovite ga samo tako.
“Ne volim da kažem ‘vegan’ jer onda ljudi mogu da kažu ‘O, ti si aktivista’. Živimo u društvu u kome se ektiketiranje ljudi stalno odvija, a te etikete dolaze sa teretom. Ne volim da propovjedam, jer nikada nisam volio da to rade ni meni. Ono što znam je da je prelazak na čistu ishranu, zasnovanu na bilju, jeste promijenilo moj život”.
Sada, pored drugih ‘hakerskih’ trikova za duhovno stanje, pije čist sok od celera svakog jutra, meditira oko sat dnevno i vodi dnevnik zahvalnosti. “Zahvalan sam za mnoge stvari”, kaže, “ali, najviše za ovu priliku da se nastavi evolucija mog ljudskog bića na ovoj planeti. Zahvalan sam za sve emocije i iskustva koja sam imao, dobra i loša, jer je sve to deo ovog putovanja”.
Dodaje i da želi da “nastavi da istražuje mogućnosti svog bivstvovanja na Zemlji”, kao teniser i kao ljudsko biće. “Vjerujem da postoji čitav svet koji nije fizički, svijet o kome ne znamo mnogo toga. Ne znamo za šta smo sve sposobni, a ja stvarno vjerujem da svi možemo da izvedemo telepatiju ili telekinezu”.
Lako je odbaciti Đokovićevu priču o moćima mozga kao blesavu praznovjericu. Ali, nemoguće je da se ne primijeti da postoji nešto nadljudsko u onome što on radi reketom i lopticom. I onaj nivo instikta koji prevaizlazi svesne misli.
“Tenis je moja ljubav”, kaže. “Ali, želim da ga koristim kao platformu da napravim pozitivnu razliku. Znam da će neki ljudi možda reći ‘On je teniser, šta on zna o hrani, ili ljubavi, ili meditaciji, ili duhovnosti, ili nauci?’. Ali, mene sve to privlači. I, volim da dijelim mnoge stvari. Volio bih da ohrabrim ljude da delaju, da pogledaju kako mogu da se oslobode, da istraže te svoje supermoći. Nije važno da li ste uspješni u očima drugih ljudi, cijelog društva, ili niste: moć je u vama”.
Nema sumnje, Đoković danas – potpuno je drugačiji čovjek od one izgubljene duše koja je jecala poslije eliminacije sa Olimpijskih igara.
“Na mnoge načine ja sam drugačiji čovek sada. Volim tenis celim svojim srce, ali ne možete poneti trofeje u grob”, zaključuje se citiranjem najboljeg igrača sveta ovaj tekst o razgovoru Novaka Đokovića za “Šortlist”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu