Deseto mjesto i to nakon osvojene titule prošle sezone daleko su od želja i renomea Borca.
– Gledajući rezultate i po poziciju na tabeli, a poredeći sve sa imenom, renomeom i ambicijama kluba jasno je da smo podbacili. Međutim, tu je bilo stvarno nekoliko objektivnih stvari koje nisam doživio u karijeri. Igrači su se povređivali kao na traci, pa u jednom momentu nismo mogli da odradimo adekvatan trening. Trener Mirko Mikić imao je na raspolaganju po šest, sedam igrača. Posebno smo imali problema sa, da tako kažem, tehničkim povredama koje su se desile Nemanji Milovcu, Radi Rađenoviću, Berinu Brkiću, Luki Kneževiću… Stvarno je bilo mnogo pehova, ali eto, šta je tu je – rekao je Ljubišić za Srpskainfo.
Sve je krenulo kako ne treba praktično od početka sezone.
– Bilo je i loših dijagnoza, komplikacija… Zbog toga smo na početku sezone izgubili Luku Kneževića. Pokušali smo da pronađemo adekvatnu zamjenu. Stigli su Novak Bajčeta sa malo većim renomeom i Dragan Jelušić, momak koji je imao odličnu statistiku, o kome smo se raspitali na mnogo strana, gledali dosta utakmica… Nažalost, nije pokazao ništa iako smo ga čekali. Jednostavno se nije snašao, što je sasvim normalno. Bio je korektan pri rastanku i vidim da je u Bugojnu dosta bolji. Bajčeta je da tako kažem „nadošao“ u posljednjih nekoliko mjeseci i naša igra u napadu s njim je dosta stabilna. Posebno bih ga pohvalio jer je pod povredom i igra na svoju odgovornost. Osjetio je šta znači Borac, odlično se uklopio i jako je kulturan momak – naglasio je Ljubišić.
U svakom zlu ima i nešto dobro. Zbog svega navedenog, priliku su dobili tinejdžeri, srednjoškolci. Momci koji su bili planirani da igraju po desetak minuta silom prilika morali su da odrastu preko noći.
– Dobre su dvije stvari. Dobili smo Ognjena Kalamandu koji je trebalo da igra deset minuta i uporedo sazreva nastupajući za drugi tim. Ipak, igrao je po 40, 50, a ponekad i 60 minuta. Slična situacija je sa Milenkom Rožićem, Nikša Petrović se u potpunosti afirmisao… Za mene je ipak najpozitivnija stvar što se vratio trend da igrači Borca idu u velike klubove. Kao što znate, Luka Perić karijeru nastavlja u Celju, Berin Brkić će u Ohrid, a za nekoliko momaka postoji ozbiljno interesovanje. To je odlična stvar, naročito kada je u pitanju Perić. Odavno jedan igrač iz Borca nije otišao u Ligu šampiona – naglasio je Ljubišić.
To je ujedno i najbolja pozivnica za nešto što se malo izgubilo – da talentovana djeca iz okruženja Banjaluke biraju Borac prije bilo gojeg drugog kluba. Ono što su mogli da se uvjere jeste da trener Mikić daje bezrezervnu podršku mladima, spremno trpeći greške karakteristične za rukometno odrastanje.
– Mikić je jedini koji je pustio mlade igrače da se dokažu. Kada se malo okrenete i pogledate, deset, 15 godina unazad niko nije ovako radikalno podmladio tim i imao hrabrosti da se osloni na njih. To je bio plan, ali nikako nije bio da budemo deseti. Nedostajala su nam dva, tri igrača poput Stefana Miljkovića i posebno Đorđa Ćelića koji su držali svlačionicu prošle sezone kada smo bili šampioni. Oslonac će biti ovi momci koji su se nametnuli, uz još nekoliko iskusnijih igrača koje ćemo da dovedemo – naglasio je Ljubišić.
Jedan potpis je već rezevisan – iskusni Nebojša Grahovac vraća se u Gospodsku.
– To je veliki dobitak. Slađan Subotić je ove godine bio vrlo konstantan, ali je Grahovac druga dimenzija. Sigurno ćemo imati najbolji par golmana u ligi. Graha je naše dijete iako je iz Prijedora, zna šta znači dres Borca i sa njim ćemo sigurno mnogo dobiti. Milan Dakić je momak koji je zavolio Banjaluku i Borac. Lično bih volio da se vrati, ali ćemo morati da sjednemo i vidimo sa čim raspolažemo. Najsrećniji bih bio kada bismo mogli da vratimo još nekoliko naših igrača, ali mislim da to nije realno. Ipak, jasno je da ćemo se pojačati i vjerujem da ćemo biti mnogo bolji naredne sezone. Rezultatski teško da može gore od ove.
Pojačanje mora da bude bar duplo bolji igrač od onih koje imamo. Na nama kao sportskom dijelu je da kažemo želje, a onda ćemo da vidimo kakve su mogućnosti – otkriva dio plana Ljubišić.
Kako sezona nije bila najbolja, neminovno je bilo da bude i razgovora o promjenama.
– Svi smo imali grešaka, od igrača, preko nas u stručnom štabu, jer sam ujedno i trener golmana, do čelnika kluba. Bilo je razgovora na mnogo tema što je i normalno jer nismo ni mi bili zadovoljni. Otišao bih prvi i predložio smjenu Mikića da je bar 20 odsto kriv. Ali znam koliko radi, koliko se daje u to… Jednostavno je bilo skoro nemoguće da bude bolje. Toliko je bilo malera da je to nevjerovatno. Desile su se neke neobjašnjive stvari – naglasio je Ljubišić.
Za kraj, nije propustio da napomene i sudijski kriterijum koji je, prema njegovim riječima, u najmanju ruku čudan kada je u pitanju Borac.
– Često imam osjećaj da u Banjaluci može da radi ko šta hoće, a da mi ne smijemo ni da pitamo zašto je to tako. Postoje sudijski parovi koji su otvoreno protiv nas i čvrsto stojim iza ovoga što govorim. Ono što su nam uradili u maglaju i Kup meču sa Hercegovinom u Nevesinju je vrhunac lakrdije. To je nešto što ne mogu da objasnim i nažalost nešto na šta ne mogu da utičem. Nekoliko puta je bilo neizdrživo i stvarno sam razmišljao da više ne sjedim na klupi jer takve stravi sve teže podnosim. Postoje naravno i pozitivni primjeri poput braće Konjičanin i para Jović/Arnautović koje ću uvijek pohvaliti i skinuti im kapu – zaključio je Ljubišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu