Naime, Jugoslavija je tad igrala sa SAD i davali su im malo šansi na Svjetskom prvenstvu. Ipak, dva člana reprezentacije su vjerovala u uspjeh i na kraju su došli do pobjede koju su kasnije krunisali zlatnom medaljom.
– Ako je neko mogao da parira Kariju Pešiću po količini samopouzdanja, i to vrlo često neutemeljenog, onda je to Milan. Ja sam tada smatrao tu količinu vjere u sebe možda malo i neprimjerenom. Ali, sada sam siguran da svakom timu treba takav igrač. I mnogo sam srećan što su baš njegovi šutevi prelomili utakmicu jer je prošao kroz težak period, zabrane FIBA, dolaske na pripreme, odlaske sa priprema. Zaslužio je. I sjećam se kako smo prolazili pored Džordža Karla, američkog selektora, poslije utakmice i gestikulirali. Ne da bismo ga ponizili, nego da pokažemo koliko smo srećni. Meni je ostalo u pamćenju da je Kris Veber zvao Divca i rekao da je navijao za nas. Osjetio je našu energiju. Poslije te pobjede morali smo postati svjetski prvaci-naveo je Tomašević za Nedjeljnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu