Sport

PISMO KOJE JE POTRESLO TENIS "Dragi Time, ne tražimo ništa" (VIDEO)

Ines Ibu poslala je otvoreno pismo Dominiku Timu, koji je izjavio da ne želi da finansijski pomogne nižerangiranim teniserima i teniserkama u vrijeme korona virusa. Mlada alžirska teniserka opisala je put koji je prešla kako bi bila profesionalac.

PISMO KOJE JE POTRESLO TENIS "Dragi Time, ne tražimo ništa" (VIDEO)
FOTO ANTONIO LACERDA/EPA

Novak Đoković predložio je da se nižerangiranim teniserima pruži finansijska pomoć dok traje prekid sezone zbog epidemije korona virusa, ali je Dominik Tim bio protiv, rekavši da se brojni teniseri i teniserke uopšte ne trude.

Sada je i Tim dobio odgovor. Alžirska teniserka Ines Ibu poslala je Austrijancu otvoreno, vrlo lično pismo u kojoj govori šta je sve prošla u životu kako bi bila tu gdje je sada, trenutno na 620. mjestu VTA liste.

-Dragi Dominik. Pošto sam pročitala tvoju izjavu, zapitala sam se šta bi bilo sa mojom karijerom, samim tim i sa mojim životom, da sam na tvom mestu. Kako izgleda biti Dominik Tim? Počela sam da zamišljam kako bi bilo da su mi roditelji teniski treneri kada sam sa šest godina prvi put uzela reket u ruke i odmah se zaljubila u njega. Dok sam odrastala u predgrađu Alžira, u skromnoj porodici i sa roditeljima koji nikakve veze nisu imali sa tenisom, ne mogu da se otmem utisku da bi pomoglo. Ali, ne krivim tebe za to. Prestala sam da razmišljam o tome, pošto ne možemo da buramo gde smo rođeni navodi.

Ines je ispričala svoju životnu priču.

– Sada shvatam koliko sam blagoslovena što imam roditelje, koje volim najviše i ne bih ih mijenjala nizašta na svijetu. U zemlji kao što je moja nije lako biti žena sportista. Nikada neću moći dovoljno da se zahvalim roditeljima za podršku i žrtvu koju su podnijeli kako bih jurila za svojim snom. Kada bi samo znao, Dominik.Iako moji roditelji nisu teniski treneri, mogli smo da računamo na lokalne terene. Ups! Da li si znao da su u Alžiru ITF juniorski turniri vrlo, vrlo rijetki i da ne postoji nijedan profesionalni turnir, nijedan trener internacionalnog nivoa, čak ni teren u zatvorenom? Ne znam kako je kod tebe, ali kod nas ukoliko pada kiša sedam dana – treniramo bekhend u teretani. Uošte ne pričam o kvalitetu objekata i terena. Nismo čak ni znali na kojoj podlozi igramo, na travi ili šljaci.Ali, nemoj pogrešno da me shvatiš. To me nije spriječilo da napravim svoj put i da postanem jedna od najboljih teniserki na svijetu u uzrastu do 14 godina. Zaradila sam prve VTA poena osvojivši turnir 10.000 u tom izrastu. Vrlo impresivno, zar ne? Kao i ti, ušla sam u vrh ITF juniorskog uzrasta. Možda ne u prvih deset, ali bila sam 23. na svijetu. Nije loše za nekoga iz Afrike – navodi se u pismu.

Mlada Alžirka zatim ističe da na ovom kontinentu teniseri ne mogu da računaju na bilo kakvu pomoć .

-Novinari su me nazvali ‘teniskim čudom’, a to nije šala. Vrlo malo mladih Afrikanaca je to uspjelo prije mene, a niko iz moje zemlje. Da sam tada bila dio tvog magičnog sveta, vjerovatno bih privukla pažnju mnogih sponzora i federacija. Ali, to se nije desilo. Veliki proivođači sportske opreme uopšte ne postoje u Alžiru. Osim minimalne pomoći u opremi i podrške lokalnih kompanija. uspjela sam da obezbjedim minimum za učešće na juniorskim grend slemovima. U Africi budžet sportiste teško odlazi na bankovni račun.Pitam se šta bi u mom životu bilo drugačije da sam bila dio tvog uskog kruga, da smo dijelili isto okruženje i pravila. Na primer, koji je najbolji trenutak da se otisnem u profesionalce. Niko o tome nema pojma u Alžiru. Kakav bi uticaj imao solidan budžet na moju karijeru – promijenilo bi moj čitav život. Konačno bi mogla roditeljima da kupim poklon. Sanjam o tom danu.Najbolja teniserka u zemlji, u vrhu svjetske liste, ali bez novca. Nisam sigurna da bi to moglo da se desi u tvojoj ili bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji – ističe.

Mlada teniserka zatim navodi da je nemaština neće zaustaviti u ostvarenju sna, koji ima a to je da igra sa najboljim na svijetu.

– ‘Iz tame se rađa svjetlo’, kažu. Kada se sve raspadalo i išlo ka završetku karijere, imala sam sreću da naiđem na pomoć. Na ljude koji su se brinuli o meni i obezbjedili mi minimum, da jedem i spavam, bilo na turnirima, bilo u svakodnevnom životu. Drugi su mi pomogli sa opremom, a neke dobre duše pomogle su mi sa uslovima. Situacija je bila bezizlazna, ali sam našla put i postala profesionalac.Ipak, život ponekad umije da bude surov. Povredila sam se u najgorem trenutku, kada je ITF promijenio pravila. Nisam sigurna da je to uticalo na tebe, ali – koga briga? Finansije su ključne da bi se vratili u formu, to sam osjetila. Ali, još jednom nisam dozvolila da me to zaustavi. Uprkos svim nedaćama, uspjela sam da se vratim na VTA listu. Danas imam 21 godinu i 600. mjesto na listi. Još uvijek se nadam da ću ostvariti svoj san zbog kojeg sam žrtvovala detinjstvo, obrazovanje, pubertet, porodični život, prijatelje, finansije, roditelje, praznike, cijeli život… – dodaje.

Ona ističe da postoje uslovi koji itekako utiču na sve.

-Pitam se, Dominik, kako izgleda imati trenera koji ti pomaže na turu. Lični trener, fizioterapeut, trener za mentalnu pripremu, posvećen tim. Veći dio vremena živim sama. Ja sam usamljena dama koja putuje najjeftinijim putem. Žrtvujem vrijeme, treninge i oporavak, kako bi se prijavila za najobičniju vizu. Bez garancija da ću je dobiti. Nema crvenog tepiha, nema propusnica, nema šengena… A zaboravih da pomenem, viza mi je potrebna bilo gdje da idem. Razmatram svaku mogućnost da smanjim troškove, a osvojim najviše poena. Smještena sam daleko od turnira, kako bi smanjila troškove. Mijenjaš li beton i šljaku iz nedjelje u nedjelju, završavaš li turnir sa rupama u patikama kao ja?Dominik, kako je to pokloniti nešto roditeljima? Da možeš da proslaviš rođendan sa njima? Sve te žrtve su sastavni dio sporta. Ipak, teren bi trebalo da bude taj koji će odlučiti o ishodu moje karijere, ne finansije. To je potpuno nepošteno – navodi.

Alžirka je zatim poslala snažnu poruku Austrijancu.

-Nismo do sada preživeli zahvaljujući tvom novcu. I niko od tebe nije tražio ništa. Inicijativa je potekla od velikodušnih igrača koji su pokazali saosećanje visoke klase. Igrača koji su željni da šire solidarnost i nađu rješenje kako bi napravili razliku. Šampiona po svaku cijenu. Dominik, ova kriza nas stavlja u izazovne situacije. Otkriva ko je zaista kakav. Pomažući igračima pomaže se tenisu da opstane. Ova igra je plemenita. Smisao sporta je da se istaknu najtalentovaniji, najuporniji, najvredniji, najhrabriji. Ili možda želiš da igraš sam na terenu? Dominik, nismo tražili ništa od tebe, osim malo poštovanja za našu žrtvu. Igrači kao što si ti tjeraju me da nastavim za snom – molim te, nemoj to da upropastiš – poručuje.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu