Grahovac je dijete Borca. Prve fudbalske korake je napravio ja Gradskom stadionu i sasvim je logično to što velikana iz Platonove smatra porodicom i kućom.
On je u novogodišnjem specijalu portala Srpskainfo istakao da je već neko vrijeme planirao da se vrati u Banjaluku, ali eto kockice su se tek sad složile kako treba.
– Moram biti iskren da sam već dugo vremena želio da se vratim jer sam osjetio da je to to. Meni treba Borac i emocija koju nosi igranje za svoj klub i svoj grad. Tolike godine sam bi u inostranstvu, igrao sam u velikim klubovima. Ali, osjetio sam da je vrijeme za povratak kući. Imao sam ponude iz nekih drugih zemalja, ali to bi bilo samo odrađivanje posla. Trebala mi je emocija koju može da pokrene samo Borac. Imao sam još godinu dana ugovor u Turskoj. Naravno želio sam da se vratim kući, ali morale su da se poslože sve kockice. Trajalo je to dugo skoro cijeli prelazni rok i drago mi je da je sve završilo kako treba – rekao je Grahovac na početku razgovora.
Grahovac je u dresu Borca debitovao 2009. godine sa samo 17 godina, a pet godina kasnije ostvario je transfer u Rapid, a poslije je igrao još za Astanu, Rijeku i na kraju Rizespor iz kojeg je i došao u Borac.
– Borac je za mene porodica. Tu sam napravio prve fudbalske korake, odrastao sam na ovom stadionu. Trenirali smo u blatu ovdje gdje je sada parking. Prošao sam sve omladinske kategorije. Dugo sam igrao za prvi tim. Sa klubom sam prošao sve i najbolje i najgore mogu tako da kažem. Klub je zaradio na mom transferu, a i ja sam opraštao svoj dug. Lijepo smo se rastali i još bolje ponovo sastali – istakao je sjajni fudbaler.
Na najbolji mogući način je opisao kako se osjećao kada je ponovo kročio na teren Gradskog stadiona u drugom mandatu u crveno-plavom dresu. Kao kruna svega stigla je i kapitenska traka.
– Osjećao sam se kao dijete. Sve se brzo izdešavalo, nije bilo lako sve svariti. Dugo sam bio vani, ovdje je druga odgovornost kad igraš za svoj klub. Kažem osjećao sam se kao dijete, kao da debitujem ponovo. Traka je na kraju bila neki prirodan put. Odrastao sam ovdje i bio sam kapiten svih omladinskih selekcija – jasan je Grahovac.
Odrastao na Gradskom stadionu
Djetinjstvo pamti po tome što je dolazio na utakmice Borca, a nije samo fudbal bio ono što je volio da gleda.
– Odrastao sam na Gradskom na stadionu. Bio sam na tribinama ovdje, ali i u dvorani Borik. Sve sam pratio rukomet, košarku, fudbal… I dan danas odem da pogledam košarku i rukomet. Idem kad god imam vremena. Volio bih da imamo više vremena da podržavamo jedni druge – kazao je on za naš portal.
I sam Grahovac se ostvario u ulozi oca i sa kćerkom sada ide na tribine i gleda Borac, a onda nam je otkrio još jednu lijepu vijest…
– Poseban je osjećaj biti sa kćerkom na tribinama. Gledao sam slike i snimke i sav sam se naježio. I to je jedan od razloga što sam se vratio kući. Drago mi je što sam se vratio dok mogu još da pružim klubu, a ne da to bude u poznim godinama kada bih možda nekome bio i teret. Supruga i ja očekujemo još jednu prinovu. To su neke lijepe vijesti koje mogu da podijelim – kazao je Grahovac koji nije skidao osmjeh sa lica.
Grahovac je istakao da mu je naravno najljepše kada je sa porodicom sa kojom će i provesti praznike, ali je naglasio da baterije puni i na Gradskom stadionu
– Baterije punim dolaskom na stadion svaki dan. Imamo finu ekipu i odličnu grupu momaka. Po sat i po prije treninga dolazimo na stadion. Krivo mi je što je sad došla ova pauza. Družimo se i poslije treninga. Kompletan ambijent oko ekipe mi puni baterije. Ovdje se vidim, Borac to sam ja sa tim se identifikujem – rekao je fudbaler Borca.
Kraj karijere
Ima 31 godinu i ističe da je još rano govoriti o kraju karijere, ali je naglasio da su mu sve ambicije vezane samo za Borac.
– Potpisao sam dugoročni ugovor, ali želim da ga produžim. Nemam namjeru da ponovo idem u inostranstvo. Mogao sam još dvije tri godine da igram vani, ali nisam htio. Ambicije su mi vezane samo za Borac – jasan je Grahovac.
Iako su, dok je kao dječak sa tribina gledao Borac, crveno-plavi dres nosili mnogi sjajni igrači on nikada nije imao idola.
– Nisam imao neke idole. Pratio sam sve klubove, igrače, znao sve o njima, ali nisam imao idole. Kada sam ušao u prvi tim imao sam neke uzore na koje sam želio da se ugledam. Dsta sam naučio od naših momaka iz Banjaluke. Koji su bili nosioci prve ekipe. Naučio sam kako da voliš klub, kako da budeš lider. Borac pravi prave muškarce. Gdje god da su igrali naši igrači vani bili su lideri ekipe, kapiteni. To nije mala stvar – kazao je on.
Rekao nam je šta najviše izneriva Srđana Grahovca…
– Nepravda, nepoštenje, nezalaganje… Za to nema prostora kod nas u ekipi. Kada to vidim kao kapiten odmah reagujem. Imamo stvarno odličnu grupu momaka – istakao je.
Šta ga čini srećnim…
– Porodica, samo su svi živi i zdravi i ja sa njima. Ovo sve ostalo je samo bonus – jasan je on.
Dupla kruna
Osvrnuo se na to po čemu će pamtiti 2023. kao i šta želi u 2024.
– Pamtiću je po povratku kući i svom klubu. Fantastičnoj polusezoni ni nadam se da da će nastavak sezone biti još bolji. U 2024. želim, ako Bog da, titulu. Lično imam najveće ciljeve. Ne bježim od duple krune. Želim to kao kapiten ove ekipe i pokazali smo da imamo kapacitet za to. Generalno možemo biti prezadovoljni polusezonom. Niko nije očekivao da ćemo biti ovako ubjedljivo prvi – zaključio je kapiten crveno-plavih u intervjuu za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu