Fudbal

"Žarili i palili" Evropom, a sada su daleko od "krema" Lige šampiona i "poste" u domaćim prvenstvima

Mančester Junajted, Borusija Dortmund, Milan, Arsenal, Valensija. Na pomen ovih imena mnogi ljubitelji fudbala prisete se igara koje su pružali u Ligi šampiona i domaćim takmičenjima. A sada su daleko od toga.

"Žarili i palili" Evropom, a sada su daleko od "krema" Lige šampiona i "poste" u domaćim prvenstvima
FOTO: PETER POWELL/EPA

Tim sa „Old Traforda“ od odlaska Ser Aleksa Fergusona 2013. godine nije ni sjenka ekipe koja je 1990-ih i 2000-ih bila na vrhuncu. Škot je otišao osvojivši 21. titulu za klub, a prethodno je izgubio dva finala Lige šampiona od Barselone (2009. i 2011. godine).

A onda su počela lutanja kada su u pitanju treneri. Dejvid Mojes se nije snašao u klubu u kom su očekivanja bila ogromna, nije prošla ni filozofija Luisa van Gala, kao ni Žozea Murinja. Činilo se da će Ole Gunar Solšjer uspjeti da vrati ekipu na pobjedničke staze, međutim, on je završio kao izduvan balon.

Stigao je Ralf Rangnik i donio svoju filozofiju baziranu na presingu. Ekipa je daleko od kandidature za titulu, a preostaje joj velika borba za plasman u Ligu šampiona. Navijači ne mogu da budu zadovoljni time, niti činjenicom da je Junajted posljednji evropski trofej uzeo 2017. godine, a u pitanju je Liga Evrope. Čini se da će se dugo čekati da se „Crveni Đavoli“ opet popnu na krov kontinenta.

U tekuću sezonu Borusija Dortmund je ušla sa ambicijama da konačno svrgne Bajern Minhen sa trona, ali… Tako je bilo i ranije, ali od odlaska Jirgena Klopa osvajanje Bundeslige i zapažen nastup u Ligi šampiona su samo ostali nerealizovani ciljevi.

FOTO: FRIEDEMANN VOGEL/EPA
FOTO: FRIEDEMANN VOGEL/EPA

Međutim, ni kada su Bavarci bili veoma loši pod rukovodstvom Nike Kovača izostalo je poentiranje. Žuto-crni imaju sjajne igrače poput Erlinga Halanda, Džuda Belingema, veterana Marka Rojsa… međutim, minhenska mašinerija je uspješnija. Možda bi nešto bilo drugačije da je u njemačkom finalu Lige [ampiona 2013. godine Borusija uspjela da savlada Bajern, ali nije.

Prije 20 godina Arsenal je igrao najinovativniji fudbal, ne samo u Engleskoj, verovatno u celom svetu. Bilo je to pod rukovodstvom Arsena Vengera koji je postavljao temelje za novi stil, a pamti se da su do titule nacionalnog šampiona „Tobdžije“ stigle bez ijednog poraza u Premijer ligi tokom cijele sezone.

Slično kao i kod prethodnih timova zlatna era ovog tima se završila prije 10 godina, ali tim je redovno uspevao da uđe u plej of Lige šampiona i redovno „izbacivao“ najmanje jednog sjajnog igrača po sezoni. U proteklom šampionatu Arsenal nije uspio da izbori plasman u Evropu, a u tekućoj se bori za Ligu šampiona, mada je veliko pitanje da li će uspjeti da ostvari taj cilj.

FOTO: VINCE MIGNOTT/EPA
FOTO: VINCE MIGNOTT/EPA

„Tobdžije“ su oslabljene izgradnjom stadiona „Emirejts“ koji je doveo do  smanjenja sredstava za transfere. Slično kao u Mančester Junajtedu za Fergusona tako i u londonskom klubu nisu uspeli da pronađu kvalitetnu zamenu za Vengera. Sve ovo sa gomilom drugih izbacilo je Arsenal iz najboljih klubova u zemlji.

Za ekipu Valensije svakodnevnica posljednjih godina je plasman u sredini tabele. Loša igra, čudni transferi i protesti protiv kineskog rukovodstva je svijet u kome navijači „slijepih miševa” žive poslednih godina. A početkom 2010-ih, Valensija je imala ulogu koju sada igra Atletiko – prvi klub u zemlji poslije Barselone i Real Madrida, koji ne samo da može bolno da ugrize gigante, već i da osvoji prvenstvo.

FOTO: KAI FOERSTERLING/EPA
FOTO: KAI FOERSTERLING/EPA

Razlozi za pad kluba su standardni – složen proces rekonstrukcije stadiona, neshvatljivi transferi, prinudna rasprodaja vodećih igrača poslije manjih uspjeha. Valensija je jedva imala priliku da dostigne nivo Real Madrida i Barselone, ali trenutna pozicija tima je so na ranu navijača koji samo mogu da se sjećaju lepih vremena.

Milan sada doživljava jedan od najljepših trenutaka u poslednjih 10 godina. Prvi put posle dugo vremena ekipa se ozbiljno bori za titulu u Seriji A, a trener Stefano Pioli je uspeo da iskustvo povratnik Zlatana Ibrahimovića i glad mladih fudbalera pretvori u dobre igre i rezultate.

Ipak, sadašnji Milan nije ni blizu onoga sa početka milenijuma. Pad Milana se poklopio sa odlaskom Andree Pirla u Juventus. Odlasci Kake, Maldinija, Ševčenka nisu se osjetili kao što je to bilo sa tihim, ali sjajnim plejmejkerom. Sada su „rosoneri“ samo veliko ime u Ligi Evrope, a o uspjehu u Ligi šampiona, gdje su drugi najtrofejniji klub u istoriji, mogu samo da sanjaju.

Mančester Junajted: posljednja nacionalna titula 2012/13; posljednja Liga šampiona: 2007/08.

Borusija Dortmund: posljednja nacionalna titula2011/12; posljednja Liga šampiona1996/97.

Arsenal: posljednja nacionalna titula2003/04, posljednja Liga šampiona: —

Valensija: posljednja nacionalna titula2003/0; posljednja Liga šampiona: —

Milan: posljednja nacionalna titula2010/11; posljednja Liga šampiona: 2006/07.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu