Nastupio je na četiri Mundijala, a njegov debi u Švedskoj 1958. ostaće upamćen. Bio je i ostao najmlađi strijelac na svjetskim prvenstvima.
Naredna dva šampionata, u Čileu i Engleskoj, takmičenje je završavao već na početku zbog povreda. Veliki virtouz bio je stalna meta protivničkih igrača i kao takav bio je izložen povredama.
Ipak, u Meksiku je pokazao kvalitet i moć. Tad već iskusan igrač, sa 30 godina, bio je nerješiva enigma za sve protivnike. Bilo je jasno da će Mundijal u Meksiku biti njegov oproštajni.
O kakvom igraču se radilo najbolje govore ocjene njegovih rivala na terenu. Bekenbauer je poslije Meksika rekao: “On je najbolji, boljeg nema i pitanje da li će se roditi”. Alfredo di Stefano je dao izjavu medijima u Španiji: “Pele je bolji od svih”. I Argentinac Sezar Luis Menoti je tvrdio da je Pele bio najveći.
I jeste, jer to njegova statistika pokazuje. Odigrao je 1.366 utakmica i tresao nevjerovatnih 1.281 put protivničku mrežu, skoro pa gol po meču, što nikad nikom nije pošlo za rukom.
Oproštajnu utakmicu Pele je odigrao 18. jula 1971. godine, i to po njegovoj želji – protiv Jugoslavije (2:2).
FIFA ga je 2000. proglasila najboljim fudbalerom prošlog vijeka, a Međunarodni olimpijski komitet i najboljim sportistom u 20. vijeku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu